Zasluga za spašavanje turskog broda Haksa od vrlo vjerojatnog potonuća 10 nautičkih milja od Punte Planke kod Rogoznice adresirana je na Javnu vatrogasnu postrojbu Šibenik i Dobrovoljno vatrogasno društvo Rogoznica. Ta vijest prošla je ispod radara medija, no o tome koliko je velik posao koji su napravili ispumpavajući vodu iz tonućeg broda, dovoljno svjedoči rečenica županijskog vatrogasnog zapovjednika Darka Dukića – mogli bismo doslovno zaboraviti turizam u slučaju da je Haksa potonula. Havarija bi, dakle, bila enormnih razmjera.
– Mi smo 18. lipnja u 2.18 sati od Nacionalne središnjice za traganje i spašavanje na moru Rijeka zaprimili zahtjev za hitnu pomoć na Haksi koji je doživio havariju na Jabuci i tegli se prema brodogradilištu u Trogiru, 18 sati od prve havarije. Kada smo zaprimili zahtjev, brod se nalazio 10 nautičkih milja ispred Punte Planke. U njemu je bilo 70 tona goriva, a brod je bio potpuno napušten od posade – prepričava Dukić trenutak u kojem je angažirao dvoje vatrogasaca iz JVP Šibenik i dvoje iz DVD-a Rogoznica kako bi krenuli u akciju spašavanja.
Zajedno s vatrogacima na mjesto nesreće otišla je i Lučka kapetanija. U 5 sati bili su na Haksi.
– Prema stanju koje su vatrogasci zatekli, procjena je bila da bi brod za 45 minuta trebao potonuti. Na toj lokaciji dubina je oko 100 metara, a vatrogasna ekipa donijela je odluku pokušati pumpama ispumpati vodu iz broda. Petnaest minuta kasnije razina vode u brodu se smanjila i vidjeli su se prvi pomaci u akciji – detaljan je Dukić.
Iako su sa sobom ponijeli šest električnih pumpi, na kraju su im bile dovoljne tri. Radile su stalno dok 90 posto vode nije ispumpano iz broda. A odluka da ipak idu u spašavanje broda pokazala se ispravnom.
– Cijela strojarnica, svi motori su bili pod vodom, otprilike jedan metar. Krenuli smo ispumpavati, ali nismo bili sigurni je li sila prirode ipak jača od nas. Kad smo vidjeli prve pomake, laknulo nam je. Također, sve je bilo spremno i u slučaju pucanja broda. Znači imali smo dogovor kako ćemo pobjeći iz trupa broda, tako da nije bilo straha. Osjećaj je jako ružan, ali radiš i nadaš se najboljem – ispričao nam je voditelj intervencije, vatrogasac Ivan Milutinović iz JVP Šibenik.
Kada se razina vode u brodu smanjila, vatrogasci su pronašli rupu kroz koju je nadirala voda.
– Tada je odlučeno pozvati ronioca Andya Marovića, instruktora ronjenja i voditelja Manta Diving Centra u Komiži. Do njegovog dolaska doslovno smo improvizirali kako bismo spriječili nadiranje vode, pa smo uzeli štap, na njega nabili krpe i držali to sve na rupi da voda ne probija previše. I onda je došao Andy i zakrpao rupu – objašnjava Milutinović.
No i ovaj put, bez pomoći vatrogasaca, roniocu bi trud bio uzaludan.
– Dok je Marović ponavljao postupak krpanja rupe, vatrogasci su održavali nivo vode kako brod ne bi dalje tonuo. Nakon što je ronioc obavio svoj posao, Haksa je otegljen u trogirsko brodogradilište, a vatrogasci su preventivno ostali sami na njemu jer, poznato je, posada je davno prije toga napustila brod – ističe zapovjednik JVP Šibenik Volimir Milošević.
O obujmu ispumpane vode teško je govoriti, veli županijski vatrogasni zapovjednik Dukić, no činjenica kako su pumpe neprestano radile šest sati jasno govori o količini vode koja je prodrla u Haksu.
Naposljetku, Haksa, brod koji je prevozio 3.000 tona sinter magnezita, a u brodskim spremnicima nalazilo se oko 70 tona pogonskoga goriva i maziva, nije potonuo upravo zahvaljujući koordiniranoj odluci i akciji šibenskih i rogozničkih vatrogasaca. Prvi je ovo detaljan izvještaj o tome što se događalo na Haksi u trenutcima dok je tonuo i kako je zapravo spašen. Ne samo on, nego i cijeli Jadran i naš turizam…
