U novom dokumentarnom filmu iz ciklusa ‘Divlji svijet Nacionalnog parka Krka’ upoznajemo vodozemce i gmazove – životinje na granici vode i kopna, koji obitavaju u različitim tipovima staništa unutar NP Krka. U Parku nalazimo devet zabilježenih vrsta vodozemaca (Amphibia) i dvadeset i dvije vrste gmazova (Reptilia).
Tršćaci, ujezereni dijelovi toka, bare i zamočvarene livade obiluju vodozemcima, kralješnjacima čiji je život vezan za vodu kao i za kopno, što govori i sam naziv ove skupine. Tanka, sluzava i dobro prokrvljena koža omogućuje im izmjenu plinova pa često za njih kažemo da ‘dišu’ i kožom. Daleko najpoznatiji među njima svakako su žabe (Anura), bezrepi vodozemci koji rep gube tijekom razvojnog ciklusa (metamorfoza) koji se odvija isključivo u vodi. Zahvaljujući pojačivačima zvuka glasanja (rezonatorima) možemo ih čuti i na većim udaljenostima. Žabe su dobri bioindikatori, pa su stoga najosjetljivija skupina kralješnjaka na promjene i onečišćenja okoliša.
Čovječja ribica (Proteus anguinus) je jedini kralješnjak prilagođen životu u podzemlju, endemski je vodozemac i najveća podzemna vodena životinja dinarskog krša, a u tami podzemlja bez prirodnog neprijatelja doživi i sedamdeset godina. U vodi hladnijoj od šesnaest stupnjeva rađa žive mlade, dok u toplijoj vodi leže jaja. U Nacionalnom parku Krka, prvi put je otkrivena 1989. godine u špilji Miljacka II. Danas se zna da stalna populacija obitava u četirima speleološkim objektima na području Parka. Oči su joj potpuno zakržljale, skrivene pod kožom. Izduženo, sitno tijelo bijele je boje s blagim nijansama žute i ružičaste pa je zbog sličnosti s ljudskom kožom i dobila ime čovječja ribica.
Izlazeći iz vodenog prema kopnenom načinu života pronaći ćemo gmazove djelomično vezane uz vodu poput barske kornjače, ribarice i bjelouške, a isključivo na kopnu razne vrste guštera, zmija i kopnenu kornjaču. Za razliku od vodozemaca koji vodu primaju kroz kožu, gmazovi vodu unose u tijelo pijenjem i hranjenjem. Njihova koža je suha, prekrivena keratinskim ljuskama ili pločama, koje ih štite od gubitka vode iz tijela jer provode puno vremena na suncu. Upijaju sunčevu toplinu izravno ili sa neke površine jer njihova tjelesna temperatura ovisi o temperaturi okoliša (ektotermni organizmi). Upravo to je često uzrok njihovog stradavanja na prometnicama, a ugroženi su i ilegalnim lovom i preprodajom i onečišćenjem okoliša.
Neke vrste gmazova imaju razvijene otrovne žlijezde koje služe za lov i sudjeluju u probavi. U Nacionalnom parku Krka poskok je jedina zmija otrovnica, obitava u kamenjaru s niskim grmljem na obroncima kanjona i lako je prepoznatljiv po karakterističnom roščiću na vrhu glave.
