U staroj ‘Marendi’ kod crkve sv. Duha okupilo se jutros zanimljivo društvo sastavljeno od umirovljenih zaposlenika Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku i Međunarodnog dječjeg festivala.
Uz njih, na druženje je pozvano i nekoliko vanjskih suradnika koje za festival veže dugogodišnja suradnja bez koje festival ne bi bio ono što je.
– Ovo druženje smo organizirali kako bi se ljudi koji su godinama radili u kazalištu, koji su upravo u mirovinu otišli iz kazališta, okupili i podsjetili se starih dana. Naravno, osim njih pozvali smo i vanjske suradnike koji su dali svoj obol festivalu. Ne mogu pričati o svima njima jer neki nisu bili tu kada sam ja došao davne 1984. godine. – ispričao je producent Željko Koloper – Keke , osoba sa najdugovječnijim kontinuiranim stažom u šibenskom kazalištu.
Uz ‘iće i piće’, brojni su se prisjetili starih dana i festivala svoga vremena, obnovili uspomene i stvorili jednu novu.
– Nikada nisam radio u ‘kičmatransu’, ja sam samo bio zapovjednik i glumac. U samim počecima festivala sve je bilo drugačije – išli smo do Perkovića dočekivati goste u pratnji glazbe. Evo, dočekao sam i 55. po redu, a danas slavim točno 73 godine. Danas je sasvim slučajno ispalo zahvaljujući Keki. Mi smo svi danas ‘penzići’, svi smo u recesiji. Usporediti današnji festival i one prije, to je nemoguće. Bilo je boljih otvorenja, boljih predstava za zatvaranje, ulice su bile pun. U gradu nedostaje šušura. Iskreno rečeno, nisam pogledao niti jednu predstavu,napravio sam đir po gradu i nema događanja po trgovima i ulicama nekih velikih događanja. Osjetio sam žal za mladošću. Najgore mi je kad pročitam ovo je najbolje otvaranje, kao da su zaboravili što je bilo prije, kakva smo otvaranja imali. Festival meni znači puno i ostaje strah da festival ne ‘ode’ iz Šibenika. Bar ovih petnaest dana je grad u životu, a kada prođe – sve zamre. Moja ideja je uvijek bila da festival traje cijelo ljeto kao Dubrovačke ljetne igre, ali eto, sve se ovako nagura u tih petnaest dana – rekao nam je Mate Gulin.
Ravnateljica šibenskog kazališta ,Maja Trlaja, je uručila priznanja okupljenima, ali jedno simbolično je uručio Koloper profesoru Anti Puliću koji je tu bio od prvog dana .
Ovi ljudi možda nisu aktivni sudionici festivala, ali on je ostao dio njih.
