Dr. Bilić iz perspektive kliničkog psihijatra i psihoterapeuta ukazao je na važnost razvojne psihologije i mentalnog zdravlja kroz prve tri godine djetetova života.
Naglasio je da iskustva iz prvih godina djetetovog života imaju krucijalni značaj za cjelokupni život buduće osobe. Što je to što djeca u tom periodu nenadoknadivo i istinski trebaju od nas kao roditelja? Bezgranična ljubav i skrb!
Mala djeca nisu sposobna sama regulirati svoje emocije. Neki istraživači nazivaju majku ‘regulatorom afekta’ ili ‘pomoćnim korteksom’ djeteta.
‘Uzajamna regulacija’, ’emocionalno usklađivanj’, ‘osjećajna raspoloživosti’ itd. različiti su teorijski koncepti koji ranom odnosu i vezivanju daju centralno značenje u razvoju emocionalne regulacije. ‘Dovoljno dobra majka’ bi trebala biti na raspolaganju djetetu u svako doba dana i noći.
Biti na raspolaganju djetetu ne znači samo zadovoljiti njegove fiziološke potrebe, već biti emocionalno dostupna, dovoljno opuštena i odmorna, imati kapacitet za sanjarenje i igru.
Dr. Bilić naglasio je kako majčini nedostatci u tom ranom dobu nisu doživljeni kao nedostatci već kao prijetnja postojanju, prenosi InfoVodice.
Koja je uloga oca u psihološkom razvoju djeteta?
Otac je predstavnik društva, principa realiteta. U prvih šest mjeseci najvažnija uloga oca je da podupire majku, dajući joj sigurnost i snagu. Djeca od treće do šeste godine razvijaju snažne osjećaje ljubavi prema jednom roditelju i žele ga samo za sebe, dok istodobno razvijaju snažne negativne osjećaje prema drugome.
Ako je psihološki razvoj zdrav, dijete uviđa koristi koje ima od roditelja i nauči kontrolirati posesivne i neprijateljske osjećaje. Djeca nauče ne djelovati na temu agresivnih nagona i poštovati pravila civilizacije, kulturne i društvene konvencije.
Iz uspješnog razrješenja Edipovog kompleksa proizlazi savjest ili superego.
Sa 6 godinom djeca, a i roditelji ulaze u mirniju fazu – latencija, do puberteta kad se snažni edipovski osjećaji ponovo pojavljuju kroz buntovna ponašanja i eksperimentiranje sa svojim seksualnim identitetom.
Dr. Bilić veliki problem percipira upravo u kaotičnosti društva u kojem živimo. Takav način života negativno se odražava na roditelje i posljedično na djecu koja su u konačnici njihov odraz.
