Šibenski Centar za gospodarenje otpadom Bikarac, jedan od tri takva centra u Hrvatskoj, stalno se ističe kao primjer dobre prakse u zbrinjavanju otpada u Hrvatskoj, no to ne znači da je njegovom izgradnjom riješen problem smeća i ostalog otpada na šibenskom području kako to misli većina građana za koje briga o smeću i otpadu prestaje nakon što svoju vrećicu s kućnim otpadom odlože u podzemni ili obični kontejner za otpad. O tomu da je ta zabluda itekako prisutna svjedoči i a priori odbacivanje i difamiranje projekta prve energane u Hrvatskoj, koja bi trebala biti izgrađena upravo na Bikarcu. Dio oporbenih političara, ali i dio javnosti dočekao je najavu tog projekta ‘na nož’ iako bi se njenom gradnjom riješio problema zbrinjavanja neiskorištenog otpada koji sada Bikarac stoji puno novca, a bila bi vrijedni izvor energije, donijela bi i dodatne prihode gradskoj tvrtki Bikarac, odnosno Gradu Šibeniku te bi se u njoj zaposlilo najmanje 70 ljudi, od toga desetak visoko obrazovanih stručnjaka.
U to koliko je nužno na drukčiji način od sadašnjeg riješiti se smeća i drugog otpada može se uvjeriti svatko tko obiđe šibenski Centar za zbrinjavanje otpada Bikarac u kojem se, nakon razdvajanja i obrade, većina smeća i dalje odlaže na takozvane plohe na Bikarcu. To ‘brdo’ zakopanog smeća raste iz dana u dan. Tek manji dio otpada uspijevaju prodati za recikliranje po iole povoljnim cijenama, a za većinu ostalog koji se reciklira veći s troškovi obrade i sortiranje od prodajne cijene. Za zbrinjavanje onoga što predstavlja gorivo iz smeća i moglo bi se izravno koristiti u energani godišnje plaćaju 700.000 eura cementarama u kojima se ono pali.
Bikarac je centar za zbrinjavanje i preradu različitih vrsta otpada s postrojenjem za mehaničko-biološku obradu otpad. Ali ništa više od toga. Osim što ima kompjutorizirana postrojenja za različite vrste otpada ima i pokretnu traku na kojoj se otpad odvaja ručno. Zaposlenici rade u iznimno teškim uvjetima uz vonj koji ulazi u sve pore tijela.
– Od prijema miješanog komunalnom otpada, radnik ga utovarivačem prebacuje u otvarač vreća koji to trakom automatski povlači, rasipa ga i prebacuje na transportne trake do sita. Sito odvaja biološku frakciju iz miješanog komunalnog otpada koja se odvozi u halu broj 2, koja služi za bio stabilizaciju, odnosno za kompostiranje kako bi taj materijal postao inertan, odnosno kako ne bi bio ni biološki ni kemijski aktivan. Takav postaje pogodan za odvoz na plohu i služi kao prostirka, kao i sav višak koji se događa u ovoj hali. Ostatak materijala prolazi kroz sortirnu kabinu gdje su raspoređeni djelatnici koji onda određene materijale kao što su folije, tekstil, plastika, papir, PET ambalaža i slično, iz preostalog dijela otpada. Preostali otpad ide na magnetnu traku gdje se izdvajaju materijali kao što su limenke pića ili konzervirane hrane, metalno posuđe, a onda dolazi na balistički separator koji razdvaja velike frakcije otpada. Potom ih optički separator, koji prepoznaje papire, kartone i folije, na principu refleksije svjetlosti razdvaja u tri posebna pretinca – objašnjava postupak zbrinjavanja otpada na Bikarcu dipl. ing. elektrotehnike Ante Škarić.
Za njega ne postoji nikakva dilema vezana na energanu jer bi u njoj koristili gorivo iz otpada zbrinjavanje kojeg sada skupo plaćaju, naplaćivali bi zbrinjavanje takvog otpada drugim centrima u Dalmaciji, a energana bi pokrivala potrebe za energijom poduzetničke zone Podi. O tome da ona ni u kom slučaju nema negativni utjecaj na okolinu i zdravlje ljudi puno toga je već rečeno i napisano, a dovoljno govori podatak da je takvih energana u Europi već oko 400 i da su neke smještene u središtima velikih gardova
– Materijali visoke energetske vrijednosti kao što je polietilen, polipropilen ili polistiren sada trakom idu na mlin, usitnite se i to je gorivo iz otpada. Mi se trudimo da dobijemo vrijednost od 20 ili 25 megadžula, potom ide na sušenje ili dozrijevanje jer je tendencija da bude što suši. U par navrata se prevrće da se prosuši, čime postižete veću klasu, odnosno kvalitetu. Za zbrinjavanje jedne tone takvog goriva sad plaćamo 176 eura. Mjesečno, ovisno je li to u turističkoj sezoni ili izvan sezone, dnevno primimo 180 do 200 tona miješanog komunalnog otpada, tako da je trošak sada uistinu velik, a sve to bi se koristilo u energani. Ono što pak nema visoku energetsku vrijednost ide na plohe, koje se u slučaju izgradnje energane ne bi punile sadašnjom brzinom – ističe inženjer Škarić.
Energana na Bikarcu bila bi prva u Hrvatskoj, a njezinu gradnju upravo u Šibeniku podupire i hrvatske vlada. U toku je postupak izbora izrađivača projektno-tehničke dokumentacije i to Studije izvodljivosti, koja će predložiti koju tehnologiju izabrati i koji je optimalan kapacitet energane te idejnog projekta i Studije utjecaja na okoliš.
– Očekujemo da nam stručnjaci predlože tri varijante, da vidimo koliko bi kapaciteta bila energana samo za nas, potom za sva četiri centra, odnosno uz Šibenik, za Zadar, Split i Dubrovnik te za korištenje mulja koji ostaje nakon pročišćavanja otpadnih voda, kao i koju tehnologiju odabrati. Nakon toga bi trebali dobiti pozitivno rješenje resornog Ministarstva i lokacijsku dozvolu te izraditi idejni projekt i tražiti sredstva za projektiranje i izgradnju energane. Tvrdnje da bi to značilo svakodnevno prolaženje konvoja kamiona sa smećem kroz Šibenik nisu točne. Tu nije riječ o smeću nego o prerađenom otpadu za spaljivanje, o gorivu iz otpada i, recimo, iz Splitsko-dalmatinske županije dolazio bi jedan kamion ili najviše dva dnevno i to auto putem. Građani to ne bi ni vidjeli. Sve što nije za reciklažu išlo bi u energanu, a bez nje sve to završava na plohama za odlaganje – kaže Robert Podrug koji smatra kako ne bi trebalo propustiti šansu da Šibenik bude prvi u tome i da, kako je to ocijenio poznati stručnjak za ekologiju Viktor Simončić, Šibenik bude predvodnik napretka kao i prije 129 godina kada je izgrađena prva hidrocentrala na Krki koja je učinila Šibenik prvim gradom u svijetu koji je dobio izmjeničnu struju.
