Osoba je nestala za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja – stoji u napomeni na internetskim stranicama MUP-a o nestalim osobama pokraj imena Janka Čakića, mještanina Đevrsaka. Nema podataka o datumu ili okolnostima nestanka, a potragu vodi, prema podacima s interneta, Policijska uprava šibensko-kninska.
Istodobno, obitelj nesretnog čovjeka ovih će dana pokrenuti spor pred hrvatskim pravosuđem jer im je nakon 20 godina uručena pravomoćna presuda Županijskog suda u Zadru u kojoj je sudbina njihova oca detaljno razjašnjena. Prema toj presudi, Janko Čakić likvidiran je hicem u glavu u svojoj obiteljskoj kući 20. kolovoza 1995. godine, a ubojica je za to nedjelo kažnjen sa šest godina zatvora.
No, obitelj nesretnog čovjeka muči to što nikako ne mogu utvrditi gdje su završili njegovi posmrtni ostaci. Janko Čakić službeno je nestala osoba jer su njegovi posmrtni ostaci nestali – nema boljeg termina da bi se objasnile okolnosti – nakon obavljene obdukcije na Patologiji zadarske bolnice još u listopadu 1995. godine.
Pomilovao ga Tuđman
Istragu o ubojstvu Janka Čakića provela je zadarska policija, a ubojicu je osudio zadarski sud još u veljači 1996. godine. Suđeno mu je za “obično” ubojstvo, a ne za ratni zločin, i odslužio je tri od dosuđenih mu šest godina zatvora jer mu je pola kazne oprošteno pomilovanjem predsjednika Republike Franje Tuđmana.
Ubojica je 20. kolovoza 1995. godine nesretnog čovjeka likvidirao hicem iz puške u glavu zato što je navodno na sebi imao košulju vojske tzv. Krajine, a zatim je zapalio kuću kako bi prikrio zločin. U fotodokumentaciji koja je dio spisa sa suđenja tako se vide ostaci izgorenog tijela pod ruševinama kuće.
Unatoč svemu tome, obitelj Janka Čakića nikad nije dobila njegove ostatke. Njegova kći objašnjava da su tek 31. listopada ove godine dobili pravomoćnu presudu Vrhovnog suda ubojici njezina oca, nakon čega će obitelj podignuti tužbu protiv Republike Hrvatske za naknadu štete. Čeka ih postupak koji se vjerojatno još nije vodio na hrvatskim sudovima, jer riječ je o osobi koja je istodobno i nestala i čija je sudbina utvrđena sudskom presudom.
No, kaže, oni bi više od svega voljeli znati gdje je grob njihova oca da bi mogli dostojno pokopati njegove ostatke.
– Jednom su nas samo, mene i moje dvije sestre, još 2000. godine pozvali na prepoznavanje ostataka u Zagreb.
No, to nisu bili ostaci mojeg oca. Pokazali su nam tri-četiri fotografije lubanje i ostataka kostiju, kao i neku odjeću.
Bila je riječ o sportskoj odjeći koju moj otac nikad nije nosio. A i kako bi moglo biti ostataka odjeće, pa tijelo je nakon ubojstva izgorjelo u kući sa svim stvarima?! Kad sam prigovorila liječnicima, rekli su: “A tko zna, možda je krao po selu.” Ma, ne želim se ni prisjećati svega toga, sve je to bilo mučno. Prema njihovoj dokumentaciji, ostaci su pronađeni na otvorenom prostoru, ništa se nije podudaralo i mi smo odbili preuzeti ostatke. Obavili su onda DNK analizu i pokazalo se da to nije bio naš otac – prisjeća se mučnih događaja Dušanka Kolundžić, kći Janka Čakića.
U sudskoj se dokumentaciji vidi da su ostaci iz kuće preneseni na Odjel patologije zadarske bolnice, gdje su pregledani i obavljena je obdukcija.
IZVOR: slobodnadalmacija.hr
