Mladen Bjažić, naš poznati pjesnik, književnik, novinar i dugogodišnji urednik dječjih programa Radija i televizije Zagreb, umro je prije šest godina, 24. siječnja, u šibenskoj bolnici, dva dana uoči 93. rođendana.
Rođen je 26. siječnja 1924. godine na Zlarinu, živio je i radio u Zagrebu, prvo kao novinar i urednik u dječjim listovima, kasnije kao dugogodišnji urednik dječjih emisija i programa na Radio televiziji Zagreb.
Njegova književna djelatnost uglavnom je namijenjena djeci. Napisao je brojne pjesme, pripovijetke i igrokaze, radijske i televizijske drame (Sjenica, 1951; Dok more bjesni, 1956; Fali more drž’ se kraja, 1978; Od admirala do ždrala, 1979; Patrolni čamac, 1987; Svjetliji svijet, 1990; Tata nema vremena, 1990; Opasno po život, 1993; Ispo leroja, 1998; Zlarinski čaiku, 2004; Nevere i bonace, 2007. i dr.) te znanstvenofantastične i kriminalističke romane u koautorstvu sa Z. Furtingerom (Osvajač 2 se ne javlja, 1959; Svemirska nevjesta, 1960; Zagonetni stroj profesora Kružića, 1960; Ništa bez Božene, 1970. i dr.).
Bjažić je i prvi dobitnik nagrade za životno djelo ‘Andrija Maurović’ za izniman doprinos razvoju hrvatskog stripa, koju dodjeljuje Udruga za popularizaciju hrvatskog stripa “Art 9”.
Mladen Bjažić prvi je urednik Vjesnikova strip-zabavnika ‘Petko’ (1952), a ujesen 1954. pokrenuo je legendarni ‘Plavi vjesnik’. Posao glavnog i odgovornog urednika ovog omladinskog tjednika koji je svoj tiražni uspjeh najvećim dijelom gradio upravo na stripovima obavljao je do 1959. godine. Ujedno, ali ništa manje važan je i značaj kojeg je Mladen Bjažić ostavio kao strip-scenarist, posebice kao tekstopisac slavne strip-serije ‘Mendo Mendović’, prema popularnoj TV emisiji.
Posljednje godine života provodio je pretežno na Zlarinu, svom voljenom otoku kojemu je posvetio mnoge stihove i zbirke, mnoge tekstove i riječi. Bio je jedan od posljednjih književnih čuvara čakavštine na kojoj je pisao s užitkom i lakoćom a na zlarinskim je kulturnim ljetima vodio i školu čakavštine. Bio je svojevrsni kroničar i svakako dobri intelektualni duh otoka.
Na kraju jedan od Mladenovih citata: ‘Treba razgovarati o riječima, znati razlikovati razna značenja. Jer npr. beštija može biti svaka životinja- krava, muha, pas… ali može biti i čovjek ako nije- čeljade’.
