Ukoliko do konca godine ne dobiju financijsku pomoć ili donaciju u hrani (kukuruzu, zobi, posebno sijenu) desetak Lipicanaca, njemačkog toplokrvnjaka Calypsa, staru haflingericu Ružu, križanku Šani i prošlogodišnju ždrjebad Udruge za terapijsko jahanje Pegasus u Mučićima, mogla bi snaći tragična sudbina.
– Ukoliko nam ne stigne pomoć, nadolazeća zima bi mogla biti fatalna za terapijski program Pegasusa i za same konje. Gašenje programa za njih znači samo jedan put – u mesnicu – zaključuje Ljiljana Nakić Petrina, voditeljica udruge Pegasus. Udruga nema novca za kupnju zaliha sijena i zrna za nadolazeću zimu.
PORASLA CIJENA KUKURUZA
– Zbog suše je u kratko vrijeme cijena kukuruza po kilogramu s 1,40 kuna skočila na 2,60 kuna i konstantno raste. Kako je krenulo, vjerojatno će preći tri kune, ako ga uopće bude. Kako onda kupiti i nabaviti hranu za konje? Bilo kako bilo, ide zima i mi se moramo opskrbiti s minimalno pet kamiona sijena, jer bi nam ta količina sijena omogućila da konji prežive. Koliko to košta? Pa, računajte da nas kamion sijena s prijevozom iz Like košta 4.300 kuna, znači sveukupno bi stajalo 21.500 kuna – navodi Ljiljana Nakić Petrina.
Posljednjih godina, nastavlja, Udruga se financirala uz vrlo rijetke donacije i putem prihoda od vlastitog rada na školicama jahanja, a najviše novca dobili bi prodajom ždrjebadi. Međutim, sada gotovo nitko nije u mogućnosti kupiti konja.
– Čak i oni koji su zainteresirani za nabavku ždrjebeta nisu u mogućnosti podnijeti dodatne troškove prijevoza, kupci su uglavnom iz Slavonije, a s obzirom na udaljenost većina odustaje – kazala je Ljiljana Nakić Petrina, voditeljica Udruge. Ističe da već duži period preživljavaju iz mjeseca u mjesec, ali sad, pred nadolazeću zimu, strahuju od najgoreg.
Podsjetimo, Udruga za terapijsko jahanje Pegasus i Konjički klub djeluje od 2005. godine i ima 50-ak stalnih i povremenih aktivnih članova, volontera i jahača. Dolaze individualni posjetitelji, ali i štićenici raznih udruga kojima jahanje pomaže u rehabilitaciji.
NA POMOĆI DJECI
– Trenutno u terapijskom programu imamo desetak individualnih korisnika. Riječ je uglavnom o djeci operiranoj od zloćudnih tumora mozga čije su motoričke sposobnosti oštećene, dolaze i djeca s cerebralnim oštećenjima, nepokretna ili slabo pokretna djeca, djeca oboljela od mišićne ili leukodistrofije, djeca s autizmom i ADHD-om, ali i strabizmom i nerazvijenim govorom… Sva ona već nakon nekoliko sati provedenih na leđima konja pokazuju vidne napretke. Stoga zamislite kolika je sreća roditelja, ali i svih nas u Pegasusu kada vidimo da se djeca oporavljaju – priča Ljiljana Nakić Petrina. Tvrdi da simboličnom članarinom koju prikupe terapijskim jahanjem uspiju pokriti tek račune za struju.
– Malim jahačima u terapijskom programu za sat jahanja naplaćujemo simboličnu cijenu od 20 kuna jer rijetko bi koji roditelj bolesnog djeteta mogao financijski podnijeti trošak veći od 200 kuna na mjesec, koliko plate naši korisnici za oko 10 sati jahanja mjesečno. Za sve ostale troškove se doslovno moramo snaći – tvrdi Ljiljana Nakić Petrina. Zaključuje kako lokalna uprava i samouprava udrugama za terapijsko jahanje u Rijeci, Sisku, Karlovcu ili Slavonskom Brodu (koje često imaju manji broj konja i članova), isplaćuju znatno veća sredstva, čak i do 175 tisuća kuna godišnje, što Pegasus (sa svojih sedam tisuća kuna godišnje) može samo sanjati.
Članovi udruge Pegasus mole građane da ih posjete i da im poklone vreću zobi ili kukuruza za konje što bi im omogućilo sigurniji i sretniji nastavak rada.
