‘Gospoda Glembajevi’, predstava Gradskog dramskog kazališta ‘Gavella’, 29. i 30. siječnja s početkom u 19 sati odigrat će se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku, povodom 29. siječnja, datuma na koji je šibensko kazalište daleke 1870. godine po prvi put otvorilo svoja vrata.
Različiti koncepti uvijek su okupljali izuzetnu glumačku podjelu, jer s “Glembajevima” je tako, ovaj tekst nudi niz uloga koje se igraju i gledaju s posebnom pozornošću. No posljednje i u svojoj povijesti jedine “Gospodu Glembajeve” kazalište “Gavella” postavilo je sad već daleke 1984. godine, a predstava se održala na repertoaru do 1991. i odigrana je 160 puta.
Režija ovih, novih “Glembajevih”, povjerena je Miroslavu Međimorcu, gavellijancu koji je na pozornici u Frankopanskoj 1987. postavio treću dramu “glembajevskog ciklusa”, “Ledu”.
Vrhunsku glumačku postavu čine: Darko Stazić, Bojana Gregorić Vejzović, Amar Bukvić, Dijana Vidušin, Darko Milas, Ozren Grabarić, Sven Medvešek, Hrvoje Klobučar, Andrej Dojkić, Nikola Baće, Emma Martinjak i Emilija Šušković Jakopac.
Ulaznice su dostupne na linku te na blagajni kazališta od 10 do 12 sati i na dan predstave od 18 sati. Pretplatnici, umirovljenici i studenti ostvaruju 20 posto popusta pri kupnji ulaznica na blagajni kazališta.
Podsjetimo, grad Šibenik svoje prvo kazalište dobio je 1870. godine. Iako je planova bilo i puno prije, upravo je inicijativa građana predvođena bogatim posjednicima, intelektualcima i obrtnicima urodila plodom. Šibenska općina prihvatila je prijedlog za izgradnju kazališta. S obzirom da je općina bila u lošoj financijskoj situaciji izgradnju kazališta prepustila je građanima, odnosno Društvu šibenskog kazališta koje je osnovano 1864. godine. Zamišljena dvorana kazališta bila je dovoljno prostrana i vrlo skladna, zapravo reprodukcija u malom venecijanskog kazališta “Teatro Fenice”. Autor projekta bio je
Trogiranin Josip Slade, a prema nekim navodima Pavao Mazzoleni uspio je “incognito” doći do nacrta.
Potpuno uređeno kazalište 18. siječnja 1870. godine dobilo je odobrenje za korištenje. Predviđeno je za 500 osoba, a ispod svake druge lože postavljeni su medaljoni s imenima i stiliziranim portretima talijanskih pjesnika i skladatelja, Dante Aligheri, Carlo Goldoni, Gioachino Rossini, Vincenzo Bellini i brojni drugi. S obzirom da se kazalište gradilo sredstvima građana nazvano je Društvenim kazalištem (Teatro Sociale da Sibeniko). Taj naziv je imalo do 1872. god. kada je na skupštini kazališnog društva donesena odluka o preimenovanju u “Kazalište Mazzoleni” u čast Šibenčanina, pjevača svjetskog glasa Frana Mazzolenija, inače brata osnivača i glavnog voditelja Pavla. Značajno je istaknuti da za razliku od drugih kazališnih zgrada koje su u nas izgrađena na kraju 19. stoljeća, ova u Šibeniku sagrađena je sredstvima građana bez ikakve pomoći Vlade i Općine.
Otvorenje novog šibenskog kazališta upriličeno je 29. siječnja 1870. godine predstavom “Kip od mesa” Teobalda Ciconija u izvedbi talijanske putujuće kazališne družine “La drammatica compagnia Vittorio Alfieri”. Vrlo značajna godina kazališnog života u Šibeniku bila je 1874. Te se godine, naime, po prvi put s pozornice čula naša riječ te se afirmirala naša drama.
