Obredom biskupskog ređenja u sklopu euharistijskog slavlja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku u subotu, 22. siječnja, zaređen je novi dubrovački biskup Roko Glasnović. Treći stupanj sakramenta svetog reda podijelio mu je glavni zareditelj mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski, u zajedništvu s mons. Matom Uzinićem, nadbiskupom koadjutorom riječkim i dosadašnjim apostolskim upraviteljem Dubrovačke biskupije i Tomislavom Rogićem, biskupom šibenskim.
Uime Dubrovačke biskupije biskupsko ređenje za novog biskupa od biskupa glavnog zareditelja zatražio je don Ante Burić, župnik župe sv. Petra – Boninovo. Bulu imenovanja pročitao je i pokazao vjerničkoj zajednici apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua.
U homiliji je biskup Palić podsjetio kako, prema liturgijskom obredu, biskup zareditelj u svom obraćanju treba svima nazočnima i izabranom biskupu progovoriti o biskupskoj službi te pozvao sve koji sudjeluju ili putem medija prate događaj da razmisle o tome u čemu sudjeluju, piše Slobodnadalmacija.
– Naš Gospodin Isus Krist, koga je Otac poslao da otkupi ljudski rod, poslao je u svijet dvanaest apostola. Ti su ljudi bili ispunjeni snagom Duha Svetoga da propovijedaju evanđelje i okupljaju sve ljude i narode u jedno stado i da vode putem svetosti one koji su im povjereni – kazao je mons. Palić te nadalje objasnio kako su apostoli odabrali nasljednike i kako se polaganjem ruku prenosi sakrament reda iz naraštaja u naraštaj što se nastavlja i u ovo vrijeme. Citirao je kršćanskog pisc iaz trećeg stoljeća Tertulijan koji kaže: “Crkva od apostola, apostoli od Krista, Krist od Boga” (De Praescr. Haer. XXI, 4).
Propovjednik je zatim kazao kako ovim činom ređenja bivamo uronjeni i u duhovnu baštinu novoga biskupa Roka, te je opisao tu baštinu: „Ta baština je, ponajprije, prožeta životnom stvarnošću mnogih generacija janjevačkih vjerničkih obitelji, koje su čvrstom vjerom, nepokolebljivom nadom i gorljivom ljubavlju svjedočile svoju čvrstu ukorijenjenost u Bogu, Katoličkoj Crkvi i hrvatskome narodu. Ta je baština prožeta mučeništvom i trpljenjem za vjeru mnogih naših predaka, pradjedova i djedova. Nadalje, baština je to jednoga od mnogih hrvatskih gradova – Šibenika i njegovih knezova i kraljeva. I na kraju, baština je to ove ‘Dubrave hridi’, koja ljubomorno čuva ljepotu, sklad i ‘lijepu, dragu i slatku slobodu’, koja se ‘ne prodaje za sve zlato.“
Uz tu duhovnu baštinu predvoditelj slavlja je spomenuo i još jednu crkvenu poveznicu između Trebinjsko-mrkanske i Dubrovačke nadbiskupije, kasnije biskupije. “Moj prethodnik na katedri mostarsko-duvanjskih biskupa i apostolskih upravitelja trebinjsko-mrkanskih blage uspomene biskup Pavao Žanić“, kazao je, „iz ove je Splitske crkvene pokrajine otišao služiti Mostarsko-duvanjskoj biskupiji; od 3. studenog 1988. do 14. siječnja 1990. bio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, a imao je slično geslo kao i novi biskup Roko: U vjeri, nadi i ljubavi. I upravo s vjerom, u nadi i s ljubavlju slavimo ova otajstva svoje vjere.“
Palić se zatim prisjetio trenutaka svećeničkog ređenja mons. Glasnovića. „Prije 17 godina, 2. svibnja 2005. godine, u katedrali sv. Jakova u Šibeniku, jedan je mladić čuo ove riječi: Neka pristupi koji ima biti zaređen za prezbitera: Roko Glasnović. Uz okupljene svoje kolege iz bogoslovije, mnogih vjernika koji su molili za njegovo zvanje, roditelja, rodbine i prijatelja iz župe Janjevo, Ražine, Kistanje, katedralne župe iz Šibenika, don Roko je ustao i rekao: Evo me!, odgovarajući u srcu riječima jednoga od mnogih pozvanih: Evo me, mene pošalji!’“ (Iz 6,8)
Povezao je to s današnjim biskupskim ređenjem na kojem je mons. Roko Glasnović ponovno istupio, ovaj put da bude zaređen za biskupa i na kojem će uskoro biti pitan o svojoj odluci da do smrti vrši službu biskupa, koja će mu polaganjem ruku biti predana. „Pred okupljenom zajednicom vjernika odgovorit će na pitanje je li spreman: izgrađivati Crkvu kao Tijelo Kristovo; biti odan otac Božjemu narodu ovdje u Dubrovniku;pokazivati ljubaznost i milosrđe; biti dobar pastir; moliti bez prestanka te besprijekorno obavljati službu vrhovnoga svećeništva“, sažeo je propovjednik sva obećanja koja novi biskup treba dati. „Biti ovako pitan pred brojnim Božjim narodom dovoljan je razlog da netko osjeti slabost u koljenima! Svi znamo da se takve obveze mogu preuzeti samo uz Božju pomoć, uz milost i snagu koja dolazi od Duha Svetoga.“
Ljudski gledano, jedino je moguće biti tjeskoban ili nesiguran pred ovim otajstvom i pred ovakvim poslanjem, ustvrdio je mons. Palić te spomenuo reakcije proroka Izaije, Jeremije i Blažene Djevice Marije. Kad je Izaija čuo poziv, izgovorio je: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam…” (Iz 6,5). Prorok Jeremija je protestirao da je premlad, da je dijete i ne zna govoriti (usp. Jer 1,6). Čak je i Djevica Marija, u trenutku navještenja, zastala prije nego što je rekla svoje “Da” Bogu. “Kako će to biti?”, upitala je anđela. (usp. Lk 1, 34)
