Nema puno knjiga o Vodicama. I Vodičanima. Zato veseli kad se objavi neko novo štivo o našem mjestu i njegovim ljudi(na)ma. Nedavno je u Splitu tiskana knjiga ‘Vodiški krug’. Zamišljena je da bude dar jednom ocu za njegov stoti rođendan. Iako se činilo da će ga sasvim sigurno i dočekati, zbog svoje vitalnosti, i fizičke i one ‘u glavi’, život šjora Mate Mihića, a o njemu je riječ, ipak je prekinut četiri mjeseca prije datuma njegova rođenja. A to je 15. rujan, piše portal Infovodice.
Sredinom devedesetih Mate je počeo bilježiti svoja sjećanja. Prvo kroz pjesme, potom eseje i na kraju kroz novele. Veselio se izlasku svoje knjige pa je pun elana sudjelovao u njenoj finalizaciji sve do odlaska u bolnicu u svibnju ove godine. U bolnici je umro, a njegova djeca, kćeri Slavica i Jadranka i sin Žarko, već tada odlučuju da će do dana kad je trebao navršiti cijelo jedno stoljeće ipak ukoričiti njegove zapise. Tako je i bilo. Za njegovih stotinu godina otiskali su stotinu primjeraka knjige ‘Vodiški krug’. Organizirali su druženje s rodbinom i obiteljskim prijateljima i ‘slavili’ život čovjeka koji je za sebe napisao da je ‘bio običan čovjek, ali stalno u hodu, kroz virovite tokove naših rijeka – naših (svojih) pobjeda, uspjeha i promašaja.’
Žene u prosjeku žive dulje od muškaraca. To važi i za Vodičane. Nekoliko vodičkih žena je kroz zadnjih dvadesetak godina doživjelo stotu. I moja strina Oršula Bilan je među njima. Što se muškaraca tiče, ne znam za nekog tko je živio puno stoljeće. Sinoć mi je Milan Alfirev, vidjevši ovu knjigu, rekao da je jedan njegov predak Stipe, a bilo je to prije više od 250 godina, umro u sto i prvoj, i da misli da nakon njega ni jedan drugi muškarac nije živio toliko dugo.
Cijeli članak pročitajte na portalu Infovodice.
