Iza košarkašica Šibenika odlična je sezona. Unatoč kadrovskim, financijskim i pandemijskim problemima osvojili su treće mjesto u prvenstvu i igrale u finalu Kupa, a kao šlag na tortu došlo je proglašenje najboljom šibenskom ženskom ekipom u prošloj godini. Sve to i više je nego dovoljan razlog za razgovor s kapetanicom Ivom Cigić i jedan mali rezime sezone, ali i bacanja pogled u budućnost.
Jesi li očekivala ovako dobru sezonu?
– Iskreno ne. Kada sam uoči početka sezone razgovarala s trenerom Stipom Bralićem o tome da ostanem još jednu godinu u klubu i tako mu pomognem, kao neki osnovni cilj spominjao se ostanak u ligi. Nitko nije vjerovao da ćemo na kraju biti tako visoko, da će nas jedna utakmica dijeliti od ulaska u finale doigravanja. Dakle, sezonom za nama sam vrlo zadovoljna.
Sezona je bila dosta turbulentna, izazovna, ali kako je odmicala ekipa je bila sve bolja?
– Da. Puno se toga izdogađalo, od korone i zatvaranja dvorane za trening do toga da su nam tri igračice otišle nakon prvog dijela prvenstva. Tu su bili i problemi s financijama, tako da smo se krpali kako znamo. Unatoč svemu tome održavali smo dobre rezultate, stigle su dvije nove igračice, Amerikanka Washington i Jeremić iz Srbije, a kada smo u prvoj utakmici Lige za prvaka dobile Trešnjevku, to nam je dalo dodatna krila, vidjele smo da možemo ostvariti dobar rezultat. Mi smo zapravo najbolje počele igrati u tom završnom dijelu sezone, jer smo bile sve uigranije s tim novim igračicama.
Da, bilo je tu svega. U čemu je onda tajna ovako dobrih rezultata?
– U kemiji ekipe. Igrale smo jedna za drugu, davale sve od sebe i, jasno, bile sjajno vođene.
Dojam je da ovoj ekipi malo fali da napravi još taj jedan korak i možda uzme trofej?
– Sigurno da bi nam dobro došla još najmanje jedna kvalitetna igračica, da imamo veću širinu. A falilo nam je i malo sreće. Recimo, da smo dobile utakmicu u Osijeku, vjerojatno bismo se plasirale u finale prvenstva, ne bismo morale u posljednji dvoboj protiv Medveščaka ući s mišlju da trebamo ganjati 11 razlike. Na toj utakmici s Mursom bilo je svega, ostale smo i bez trenera, ali ne bih se vraćala na to. Mogu samo kazati da smo zbog toga bile jako motivirane za polufinalni Kup dvoboj s Mursom, koji smo na kraju dobile.
Jedna od onih koja je otišla na polusezoni bila je i reprezentativka Josipa Silov. Možda biste da je ona ostala napravili još taj jedan korak?
– Ja to gledam malo drugačije. Da Josipa nije otišla u Ragusu ne bi nam se priključile Washington i Jeremić, a vjerojatno ni Ujević ne bi dobila toliko prostora i odigrala zaista fantastičnu sezonu. Razumijem Josipu i njezinu želju da ide za boljim i drago mi je zbog nje, ali mi se se brzo pregrupirale i odradile dobar posao.
Nije tajna da klub muku muči s financijama, da su plaću kasnile. Je li teško igrati u takvoj situaciji, motivirati se dolaziti na treninge, igrati utakmice i to na tako visokom nivou?
– Da smo se vodile tom financijskom stranom ne bismo bile tu gdje jesmo. Sve cure su redovito dolazile na treninge, nisu propustile niti jedan, a na utakmicama smo se sve bacale na glavu. Dakle, nismo dozvolili da se ti problemi vide na našim igrama, o čemu svjedoče i naši rezultati. Šteta zbog te spomenute zadnje utakmice s Medveščakom, ali i mi imamo pravo na loš dan.
Koliko si zadovoljna svojim igrama?
– Uvijek može bolje, ali u globalu sam zadovoljna, s obzirom da sam trenirala samo tri puta tjedna zbog obveza na poslu. Ono što znam jest da sam davala sve od sebe jer sam kao kapetanica imala obvezu biti primjer suigračicama, imala sam odgovornost prema ostalim curama.
Prije povratka na Baldekin provela si skoro tri sezone u Italiji. Kakva iskustva nosiš odatle i imaš li želju ponovno se okušati u inozemstvu?
– Kada sam te 2017. dobila ponudu iz Italije znala sam da ako ne odem tada neću nikada. I nisam požalila. Igrala sam dobro, vidjela sam kako je to biti sam u stranoj zemlji, daleko od obitelji i sve u svemu nosim pozitivna iskustva. Međutim, mislim da je to to što se tiče moje inozemne karijere, jer više nismo toliko u tim profesionalnim vodama, sada mi je ipak posao na prvom mjestu.
Hoćemo li te onda i sljedeće sezone gledati u narančastom dresu?
– Prerano je još govoriti o tome, ova sezona praktički još nije ni završila. Zbog ove situacije s Covidom ne znaš što donosi sutra, tako da se sada prvo želim dobro odmoriti, pa za dalje ćemo vidjeti.
Za sve ono što se napravile na parketu ŽKK Šibenik proglašen je najboljom ženskom ekipom u gradu u prošloj godini. Koliko vam znače te nagrade, jesu li motivirajuće?
– Naravno. Šteta što je lani prvenstveno prekinuto pred kraj zbog korone, jer smo i tada bile jako dobre, tako da je ova sezona bila samo nastavak tih naših dobrih igara. Dakle, mislim da smo zaslužile tu nagradu, da je završila u pravim rukama.
