Povodom Mjeseca borbe protiv ovisnosti u Republici Hrvatskoj, koji se obilježava od 15. studenog do 15. prosinca, razgovarali smo sa doktoricom Zorom Jurin, voditeljicom Službe za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti pri županijskom Zavodu za javno zdravstvo. Zanimalo nas je, prije svega, kakvo je, u ozračju pandemijske korona-krize, aktualno stanje u Šibeniku i Šibensko-kninskoj županiji.
– Problem je manje-više isti kao prethodnih godina, s time da smo lani imali 20 novih ovisnika o opijatima, a ove godine samo osam. Što ne znači da imamo manji problem nego da se manje ljudi javlja za pomoć – kaže nam doktorica Jurin.
Između ostalog ona pojašnjava da bi razlog tome mogao biti i u činjenici da se još nije razvila ovisnost kod mlađih generacija koje uzimaju nove droge kao što su sintetski kanabinoidi i sintetski stimulansi.
– Danas se uzima manje heroina, ali zato je, uz sintetske droge, sve više kokaina u opticaju. Iako nama ne dolaze kokainski ovisnici jer nema supstitucije za to – ističe naša sugovornica dodajući kako i suvremena europska istraživanja potvrđuju spomenute trendove.
Što se pak tiče općeg stanja s ovisnošću u Šibensko-kninskoj županiji ono i dalje malo odskače od nacionalnog prosjeka.
– Po stopi liječenih ovisnika na sto tisuća stanovnika još uvijek smo na trećem mjestu, odmah iza Istarske i Zadarske županije. Za 2020. još nemamo stope jer godina još traje, ali prošle godine na nacionalnoj razini ta stopa je bila 238 ovisnika, a u našoj županiji 434 liječena ovisnika na 100.000 stanovnika – kaže Zora Jurin.
Naša sugovornica pojašnjava da ta stopa ne pokazuje realni broj ovisnika, već broj onih koji se javljaju na liječenje. Uglavnom pomoć traže pripadnici populacije starije od 40 godina, koji su već desetak i više godina u sustavu liječenja, dok su pripadnici mlađe generacije rjeđe skloni tražiti pomoć. Razlog tome je u jednostavnoj činjenici da nove sintetske droge za kojima mladi rado posežu utječu vrlo štetno na mentalno zdravlje uzrokujući akutne psihoze. Tako da ti mladi konzumenti u akutnom stanju završe na psihijatriji, ali poslije se uglavnom ne javljaju na liječenje Službi za izvanbolničko liječenje ovisnosti.
U kontekstu aktualne pandemije posebno nas je zanimalo je li pojačana frekventnost problema s ovisnošću otkad traje korona-kriza. Zora Jurin odgovara da su rađena istraživanja koja su pokazala da su ljudi u početku krize više posezali za sedativima, a da je sada porasla potražnja za stimulansima: kokainom, amfetaminima i sintetskim drogama.
– A kad završi pandemija mislim da ćemo imati puno više problema zbog reakcija na dugotrajnu izolaciju, tjeskobu i produženo osjećanje ugroženosti – kazuje naša sugovornica.
Poseban problem predstavlja ponašanje mladih koji već u ranom tinejdžerskom dobu posežu za drogom ali se relativno kasno javljaju za pomoć. Zora Jurin smatra da ima puno razloga za takvo rizično ponašanje mladih.
– Najčešće je to znatiželja, želja da se osjećaju odraslima, potreba za pripadanjem određenoj skupini. Također, ako u obitelji vladaju disfunkcionalni odnosi mladi se žele na neki način opustiti od pritiska koji stvaraju takvi odnosi. Neki si pokušavaju olakšati probleme koji nisu prepoznati, poput depresije. Drugi se, pak, na taj način bune protiv autoritarnih roditelja. A treći vide u drogi lagan način da dođu do brze zarade – tumači doktorica Jurin.
Što se pak tiče inicijalnih uzroka zbog kojih ljudi, mladi i odrasli, da tako kažemo – ‘bježe u ovisnost’, doktorica Jurin precizira da ima puno faktora koji utječu na to hoće li se ovisnost razviti, od genetskih preko socijalnih do utjecaja okoline i dostupnosti ovisničkih sredstava, napominjući da je teško predvidjeti koji će od tih faktora kod kojeg pojedinca prevladati.
Posebnu stavku u mreži uzajamno podupirućih problema kod bolesti ovisnosti čini njen širi utjecaj na obitelj. Naša sugovornica ističe da bolest razara cijelu obitelj emotivno i ekonomski, socijalno i zdravstveno. No, u prosjeku pojedinac još uvijek češće traži pomoć nego obitelj, i to uglavnom kad se nađe pred zidom i kad više nema sredstava za nabavu droge.
– Ali na to se uglavnom odlučuju nakon pet-šest godina uzimanja droge kad su i pojedinac i njegova obitelj već iscrpljeni – dodaje Zora Jurin.
Za kraj pitamo u kojim uvjetima radi šibenska Službe za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti i kakvu potporu bi eventualno trebala za još efikasniji rad.
– Imamo dva tima koje čine liječnik, psiholog i viša medicinska sestra čime ispunjavamo tražene standarde. Imamo dobre prostorne i materijalne uvjete, te podršku našeg Zavoda i Županije, tako da se u tom pogledu nemamo na što žaliti – zaključuje naša sugovornica.
