Martina Ristić Stipandžija ime je koje ste zasigurno već čuli, a sigurni smo da ćete ga u budućnosti još puno puta čuti. I to s pravom. Njezina kulinarska priča počela je prije osam godina sudjelovanjem u showu ‘Masterchef’, nastavila se preko kuhanja za privatne klijente, poslova u restoranskim kuhinjama do slastičarke u D-resortu gdje danas radi, a upoznali smo je i kao jednu od voditeljica kulinarskog tečaja u Narančastoj zgradi. Slastičarka s punim radnim vremenom, mlada majka i domaćica, odavno je naučila žonglirati obavezama pa ne čudi da je pronašla vremena za još jedan posao. Martina je, naime, prije nekoliko mjeseci krenula s novom slatkom pričom i javnosti predstavila svoje torte objedinjene pod nazivom ‘ Ljepotushke and co’.
– Priča s Ljepotuškama se zakotrljala i nitko sretniji od mene! Ideja je zapravo došla zahvaljujući rođendanima prijatelja i rodbine, kojima sam kao rođendanski poklon poklanjala torte, objavila bih sliku na Instagramu, pa su ljudi počeli ispitivati bi li napravila njima. Ja ne bih ni u ludilu odbila napraviti tako nešto, jer je to zapravo baš moj gušt i tako je to krenulo samo od sebe. Ljepotuške su dodatni posao. Posao u D-resortu nije previše naporan, prema tome imam dovoljno energije raditi još nešto dodatno. Uživam radeći u hotelu jer je to jedno zaista posebno iskustvo i velika škola, i teško bih se toga odrekla. Uvijek govorim da ja zapravo stalno žongliram obavezama – između uloge majke i domaćice/kućanice, slastičarke s punim radnim vremenom, mlade cure koja pokušava održati zdrav društveni život i vječitog sanjara – stalno u potrazi za onim lijepim i magičnim u ovom životu. Hvala svim bakama i didama što uskaču, što Aleksandar ima gdje provoditi ljeto – priča nam ova svestrana 27-godišnjakinja.
Za Martinu ne postoji dan bez glazbe, ukoliko netko prođe samim krajem Tesline ulice, a ne ori se glazba, znači da je nema kod kuće, priča nam. I upravo je u glazbi pronašla inspiraciju za ime svojih torti.
– Jednom mi je tako pjevao Balašević o svojoj Otiliji, njegovoj lakonogoj, ljepotuški kako joj je on tepao, a meni se urezala ta riječ u glavu i počela sam i ja tepati svojoj tortici da mi je baš lijepa, prava ljepotuška i otada su sve moje Ljepotuške – objasnila nam je odakle ime.
Ljepotuške su čarobne tortice, pune ljubavi i tajanstvenih sastojaka, koje će se znati uklopiti u bilo koju prigodu, priča nam Martina u čijoj kuhinji su prašak i margarin nepoznanica.
– Kod mene će uvijek biti amen da ne koristim margarine, šlag kreme i ostale kreme u prahu, nema pudinga ni sličnih proizvoda. Moje ‘slastičarska vjera’ mi brani preskakanje osnova i zato ne mogu podržati takve proizvode. Ne volim njihov okus, prenapadan mi je, margarini su preteški, zasjene sam okus kreme. Kod mene nema ni tićina, nikad nisam bila spretna s prstima ni plastelinom, pa me tako zaobišao taj talent izrade figurica od šećerne mase. I bolje, jer nikad ne bih mogla konkurirati kolegicama u županiji koje su zaista maherice u igranju s tićino masom i stvaraju prava umjetnička remek djela – kaže nam.
Kroz život je napravila torti i torti i izabrati najdražu je kao pitati nekoga koje dijete više voli.
– Izdvojila bih definitivno svoju prvu svadbenu tortu koju mi je naručila prijateljica iz djetinjstva, to je bilo baš lijepo iskustvo. Ili tortica koju sam napravila u resortu prošlo ljeto, s gelom od krušaka poširanih u vinu, bavarskom kremom i joconde biskvitom. Dan danas ne vjerujem kako sam tako lijepu i urednu tortu složila, a imala sam puno manje iskustva nego ove godine. Teško mi je izabrati najdražu tortu, ali izabrati kuhanje ili slastice, to je definitivno najteže pitanje. Kuhinja će uvijek biti moj teren, volim taj adrenalin koji pruža rad u servisu, kad ti gore četiri tavice odjednom, narudžbe stižu, a ti se utrkuješ s vremenom. E to je poseban doživljaj! Rad sa slasticama je sporiji, elegantniji, ali rekla bih zahtjevniji, moraš paziti na puno detalja, urednost, tempiranje, a to me trenutno ipak malo više privlači – iskreno će.
Ljubav prema kuhanju duguje obitelji bonkulović, gurmanima i to što se u njezinoj kuhinji uvijek sve vrtjel oko spize.
– Uz mamu sam puno naučila, i da nije bilo njezine tamno plave bilježnice uz koju sam potajno radila kolače kad sam bila mala, ne znam bi li bilo te ljubavi prema kuhanju. Btw, još uvijek čekam da dobijem tu tamno plavu bilježnicu u nasljeđe – otkriva nam.
Interesa za torte ima, a Martina je zahvalna svima na povjerenju, ali i činjenici što je daju otvorene ruke.
– Hvala svima na svakoj narudžbi, ni sami ne znate koliko me čini sretnom i koliko sam zahvalna na povjerenju. Zasad mi većina ljudi kaže otprilike da bi voljeli čokoladnu ili voćnu, a ostalo se prepuste u moje ruke i to odlično funkcionira – kaže nam za kraj.
