Sze Yat Lung, 43-godišnji bivši profesor iz Hong Konga već tri tjedna boravi u Hrvatskoj, a prije nekoliko dana stigao je i u Šibenik, sve zbog proslave Vojno-redarstvene akcije ‘Oluja’.
– Prvi put sam u Hrvatsku došao prije dvije godine, ali sam se u vašu zemlju zaljubio kada sam vidio reportažu o Franji Tuđmanu, a imao sam samo 15 godina. To me je dirnulo, a Hrvatska je divna zemlja i nikad me nije razočarala – priča nam na odličnom hrvatskom.
Kaže kako je još 1991. godine preko interneta nalazio brojne prijatelje Hrvate.
– Moji hrvatski prijatelji me oduševljavaju i sviđa im se što volim vašu malu zemlju. Mali sam čovjek, ali volim Hrvatsku, ona mi je u sred srca – govori.
Prije tri tjedna je stigao u Hrvatsku, iako je već dva puta iz nje deportiran, a jednom je u Imotskom Yat Lung nasred trga mahao jednoipometarskom zastavom HOS-a koju je sam izradio. Pored grba dodao križ i veliko ‘U’. Za to je platio kaznu od 300 kuna i prespavao u policiji.
– Nema veze, ja to nosim u srcu. Znate, tražio sam autobus za Knin, kaže da nema na ‘Oluju’ ništa. Javili su mi se moji prijatelji i već sam spreman, oni dolaze iz Imotskog po mene i veselim se što ću moći vidjeti Antu Gotovinu, a ako Bog da, slikat ću se s njim. Plakao sam prošle godine kada sam gledao obilježavanje obljetnice ‘Oluje’ na televiziji i morao sam doći – pojašnjava svoj dolazak.
Yat Lung u Hong Kongu živi, no više ne radi kao profesor jer, kako kaže, kineska vlast traži da profesori – lažu.
– Rekao bih da smo sad kineska kolonija. Kina i Hong Kong kao Jugoslavija i Hrvatska, ideja je slična. Prije smo imali slobodu govora, mogli smo što smo htjeli, ali sada Kina sve kontrolira – kaže.
Upitali smo ga od čega živi.
– Profesori odlično zarađuju, a ja sam uspio nešto i uštedjeti za vrijeme rada. Također, financijski me pomaže i moja cura. Slobodnjak sam i mogu si priuštiti da tri mjeseca obilazim Hrvatsku i sve moje prijatelje – pojašnjava Lung.
Sporazumjevamo se malo na hrvatskom, malo na engleskom, pa ga pitamo kako je uopće naučio naš jezik.
– Počeo sam učiti prije 20 godina, čitao sam sve iz hrvatskih medija. Dosta je pomogao i riječnik, ali i google prevoditelj. Hrvatski je jako težak, ali ga volim – kaže.
Nama je u redakciji kazao kako najviše voli domoljubne pjesme, čak nas je i pitao koje smije pjevati, a koje su zabranjene.
– Volim Thompsona, stare domoljubne pjesme, Doris Dragović, a vašu himnu znam cijelu. Od riječi do riječi. Hoćete da vam otpjevam – upitao nas je, a mi smo odabrali Doris.
Prošetali smo s njim do crkve sv. Frane, gdje nam je otpjevao ‘Dajem ti srce’ Doris Dragović, kao i ‘Ustani, bane’. Ispred crkve se prekrstio, a svladale su ga i emocije pa je i zaplakao.
– Volim Hrvatsku, vidimo se u Kninu, nema predaje – poručio je za kraj dok je poimence pozdravljao sve kolege u redakciji.
