Ponekad, gledajući sebe i sebi bliske osobe, a pri tom najviše mislim na žene, često se pitam koliko smo sami sebi zadali uloga i kako i sami znamo što sve radimo ili obavljamo, koga uveseljavamo i uvijek smo tu za mnoge druge. Moram priznati da bi ova kolumna trebala biti i meni štivo za učenje, ali vjerujem i mnogim drugim ljudima. Svakome od nas na prvom mjestu bi trebao biti on sam, iako sam zadnja koja to mogu govoriti, kako godine prolazi i u razgovoru s mnogim dragim i bliskim ljudima, sve više se slažem s ovakvim razmišljanjima. DJECA PRVA Sad će mnoge majke reći kako su im na prvom mjestu djeca, ali ni njima ne možemo dati najbolje od sebe ako smo mi same nesretne, neispunjene ili nezadovoljne. Možemo staviti masku na lice i mislite da djeca bila mala ili velika to ne vide, ali osjete, osjete grč u našem srcu, grč u našem želucu i nikakav naš osmijeh im ne može pružiti lažnu utjehu. Sebičnost je okarakterizirana kao nešto nužno negativno, ali sebičnost može imati svojih vrlina i pozitivnih stvari. Ponekad je dobro biti malo sebičan. Ponekad je dobro staviti sebe na prvo mjesto. I znam da će se mnogima, i meni samoj ovo učiniti vrlo čudno, teško, ponekad i neizvedeivo, ali realno i vrlo iskreno, ako se ne pobrinemo sami za sebe što drugima imamo dati – imitaciju sebe ili lažnog sebe. Jer ako zaboravimo na sebe, na svoje potrebe, zaboravit ćemo sami sebe. Negdje na putu života izgubit ćemo sami sebe, postati grintavi zbog sitnica, ljuti na svijet i sve oko sebe, a samo iz razloga jer su nam svi drugi bili na prvom mjestu, i zaboravili smo da biti sebičan ne znači biti loš, nego znači ne zaboraviti da ‘sam i ja tu’, a ne samo svi drugi za koje postojim. 100 NA SAT Često čujem sebe i ljude oko sebe – moj život počinje u 22 sata, kad ispunim sve uloge, kad obavim sve zadatke, onda one sretnice/ci koji ne zaspu umorni od dana, posvete malo vremena sebi. Za molitvu, za razmišljanje, za meditaciju, za vježbu, za bilo što. Znam i sama da nam je tempo života postao 100 na sat, ali pri tom i na auto putu moramo ponekad zakočiti, i zato bolje da sami sebi povučemo kočnicu i da shvatimo da moramo imati vrijeme za sebe i za naše potrebe. Posvetite vrijeme sebi pa makar i u 22 sata navečer, jer svi trebamo vrijeme samo za sebe. Svi bi trebali postati malo sebični, jer i u sebičnosti ima nešto pozitvino.
"
"
