Sama pomisao na gubitak djeteta najgora je noćna mora svakog roditelja. Nisam ni pomišljala da bi mi se to ikad moglo dogoditi. Nažalost, kako je i Ana napisala u pismu na kojem je prije 11 godina nastala Zaklada Ana Rukavina, ‘dogodio mi se život’, piše Mariija Rukavina za zadovoljna.hr.
‘Snagu da nastavim dalje dala mi je sama Ana svojom borbenošću i željom za životom, morala sam joj dati makar to – da nastavimo dalje njezin san da pomognemo oboljelima te da damo sve od sebe da na odjelima bolnica bude što manje ‘malih ćelavih glavica’.
Svatko nosi svoju bol najbolje što zna i može, a ovo su misli vodilje koje meni pomažu da se bolje nosim s boli i gubitkom’
1. Svaki dan voljenima recite koliko ih volite. Nikad ne znamo koliko nam je vremena ostalo na zemlji i važno je našim najbližima reći da nam je stalo, ne opterećivati se sitnicama koje nam se možda u tom trenu čine kao najveći problem, nego uživati u vremenu koje nam je darovano. Nakon gubitka najbližih postajemo svjesni da smo na ovom svijetu kratko, da ne smijemo gubiti vrijeme na nevažne stvari. Osim što ih svaki dan trebamo podsjećati koliko nam znače, trebamo to i pokazati i provoditi kvalitetno vrijeme s njima.
Često nenamjerno zanemarimo ono bitno brinući o poslu i svakodnevnim problemima, provodimo vrijeme s bližnjima, no misli su nam na drugom mjestu. Ostavimo probleme sa strane kada vrijeme provodimo s najbližima. Ana je bila pokretač svega u našoj obitelji, nije voljela odgađati stvari, valjda je i nesvjesno znala da njezino vrijeme na ovom svijetu ima prekratak rok trajanja i koliko god je njezin prerani odlazak težak i bolan, ostavila nam je najljepša i najradosnija sjećanja. Na tome ćemo joj uvijek biti zahvalni.
2. Budite uporni. Nađite nešto što vas pokreće, neki svoj ispušni ventil, neki hobi i odredite si cilj. Taj cilj pomaže da skrenete misli u trenucima kada vam je teško, kada osjećate da više ne možete. Za mene je Zaklada moja Ana i kada god mi je teško i poželim odustati od svega, sjetim se Ane i njezinih riječi i elana s kojim je išla kroz život. Ona me motivira da i dalje ustrajemo u pomaganju onima kojima je to najpotrebnije.
3. Pomažite drugima. Onaj koji poklanja, uvijek više dobiva, i mada je gubitak djeteta nešto najteže i najbolnije što se može dogoditi čovjeku, svaki dan pronalazim snagu u tome da se borim za veće dobro. Da radim nešto za svoje dijete koje se i samo borilo do zadnjeg daha ne samo za sebe, već i za druge znajući da smo dio svijeta i moramo brinuti jedni o drugima. Anino odobravanje osjećam na svakom koraku. Tijekom deset godina rada Zaklade Ana Rukavina toliko se toga dogodilo i znam da sve ovo nije bilo slučajno.
Zahvaljujući Aninu snu da pomognemo drugima, 96 ljudi dobilo je novu priliku za život i to nam je najveća nagrada. Ana nam je ostavila poruku univerzalne ljubavi i altruizma i to je ono što me pokreće kada loše misli i tuga pokušaju prevladati.
