Na 7. suhozidarsku radionicu, kojom je prošle subote planiran popravak Ninića ćemera uz Jadransku magistralu između Njivica i Šibenskog mosta odazvao se tek jedan sudionik i jedan posjetitelj iz susjedstva.
Radionicu je organizirao Suhozidni park Srima i dugo, putem društvenih mreža i transparenta na samom ćemeru uz magistralu, pozivao sve zainteresirane na volontersku obnovu tog spomenika pučke arhitekture. Kako je Ninića ćemer jedan od najbližih jednoj od najprometnijih turističkih ruta od iznimnog je značaja za promociju takvih kulturnih dobara Hrvatske. Njegova obnova i očuvanje, pa i bolja dostupnost za putnike namjernike, trebala bi biti u interesu ne samo volontera i zaljubljenika u suhozidnu gradnju, nego i institucija poput Muzeja, Turističke zajednice pa i samog Grada Šibenika.
Odgovor na temeljno filozofsko pitanje ‘zašto bih ja radio na tuđemu?’ ponudio je u smartphone i desktop verziji verzije Jadran Kale, kustos šibenskog muzeja.
Smartphone-verzija odgovora: to nije lice graditelja Ninića već lice današnjeg grada, upečatljivije od nedalekih jumboplakata kakve može naručiti svatko.
Desktop-verzija odgovora: gost koji ulazi u grad pred kojim stoji ovakva pučka građevina njegove ljude i prostor, pa i apartman u kojem odsjeda, povezuje s njenom urednošću/zapuštenošću, jedinstvenošću u usporedbi s drugim mjestima koji takvo što nemaju, solidnošću usluga usporedivima s upornošću težaka da od neobrađenog materijala iz zemlje sagradi savršenu prizmatičnu strukturu.
Unatoč lošem odzivu volontera dio urušene vratnice Ninića ćemera je ipak popravljen, a ostali potrebni radovi čekaju neku drugu prigodu.
