U turističkoj strategiji Šibenika važno mjesto zauzima i cikloturizam. Između ostalog, naša će županija, ali i cijela jadranska obala postati dio EuroVelo projekta, mreže europskih biciklističkih ruta. Dio te naše, mediteranske rute (proteže se od Atene do krajnjeg juga Španjolske) prolazit će i ovim našim područjem, a kako bi se što bolje pripremili poslana je i ‘izvidnica’. Naime, članovi Biciklističkog kluba Faust Vrančić, Toni Erceg i Ivan Radaković, u devet su dana na biciklama prešli više od tisuću kilometara tzv. dunavske ruta, točnije jednog njezinog dijela koji prolazi kroz Austriju, Slovačku i Mađarsku. Kako nam je kazao Toni, cilj je bio na licu mjesta se uvjeriti kako izgledaju tamošnje staze, što sve uključuju, što se nudi, a usput su promovilali i svoj grad i županiju, ostavljujući promotivne materijale na raznim ‘punktovima’.
– Htjeli smo u praksi vidjeti kako sve to funkcionira i mislim da je to bila mudra odluka. Naime, u izvještaju koji ćemo predstaviti Gradu Šibeniku, Šibensko – kninskoj županiji te gradskoj i županijskoj turističkoj zajednici, a koji su stali iza ovog projekta i pomogli nam da realiziramo ovu ekspediciju, nabrojat ćemo na što bi sve rebalo obratiti pažnju. Vjerujem da će dio tih primjedbi uštedjeti i nešto novaca – kaže Toni, dodajući kako cikloturizam može značajno produljiti turističku sezonu.
Austrijanci, Slovaci i Mađari po tom su pitanju, kaže, daleko dogurali.
– Recimo, mađarski Gyor je ‘bike friendly’ grad, pa će, tako, biciklistima svaki autombil stati i propustiti ga, a imaju i popuste u restoranima i drugim ugostiteljskim objektima, a ‘parkinzi’ za bicikle su na svakom koraku – ističe šibenski biciklist.
Na tom dugom putu, kojeg su cijelog prešli u klupskim, narančastim dresovima, vidjeli su puno toga. Pedalali su kroz razne krajolike, urbane i seoske, ali i kroz pravu divljinu.
– Dok smo vozili kroz mađarsku divljinu imali smo osjećaj da smo negdje u Kanadi. Nigdje civilizacije, samo šuma i životinje. Nema životinje koje nismo vidjeli, ha-ha – smije se Toni.
On i Ivan vozili su od Graza, preko Beča i Bratislave do Budimpešte, da bi se onda spustili u Osijek, u Hrvatsku.
– Ono što nas je oduševilo je da svako selo u mađarskoj ima srevis za bicikle. U sve tri države odlična je i ponuda ‘Bike & Bad’. Općenito puno drže do biciklista koji slove za jako dobro potrošače. Biciklisti, naime, ne mogu nakrcati hranu u ‘gepeku’, a kako puno pedalaju mogu puno pojesti i popiti, ali i imati pravo mjesto za odmor. I tu na scenu stupaju ‘Bike & Bad’ – veli Erceg.
On i Ivan nisu samo pedalali. Morali su, naime, i plivati.
– Na jednom mjestu u Mađarskoj morali smo preplivati Dunav, kao komandosi, s biciklama iznad glave. Ruta se jednostavno prekinula na obali rijeke, ali to nas nije spriječilo da nastavimo – kaže Toni, dodajući kako su jednom drugom prilikom rijeku morali prijeći i splavom.
Dvojac iz BK Faust Vrančić u prosjeku je vozio između šest i osam sati dnevno. Ali, nije im bilo naporno.
– Baš smo guštali. I zato imam u planu sljedeće godine odvoziti talijansku rutu – zaključio je Toni Erceg.
