Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje katolički je blagdan koji se slavi nedjelju prije Uskrsa kao uvod u Veliki tjedan.
Vjernici i Crkva spominju se Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na taj događaj koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se prije mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama, a misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.
Prema izvještaju iz Evanđelja, Isus je pred Pashu prekinuo duže izbivanje iz Jeruzalema uvjetovano neprijateljskim namjerama tamošnjih poglavara. Odabrao je ući u Jeruzalem jašući na magarcu, a Židovi su mu vikali ‘Hosana sinu Davidovu’ i mahali palminim granama.
Cvjetnica liturgijskim sadržajem snažno izražava bit takozvanog Vazmenog misterija – kroz muku, smrt і poniženje Krist dolazi do života, pobjede і ulazi υ svoju slavu.
Zašto ‘Nedjelja muke Gospodnje’?
U rimskoj liturgiji ime te nedjelje zapisano je kao ‘Dominica de passione Domini’ odnosno Nedjelja muke Gospodnje jer uvodi u tajnu Velikog petka. Kasnije je dobila i ime ‘Dominica in palmis’ to jest Nedjelja cvjetnica, a do današnjih dana održala su se oba naziva.
Običaj je da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za križ na zidu, a dio odnesu u staju i polja. Blagoslovljene se grančice ostavljaju u kući i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.
