Filip Rodić svećenik je u župi Rogoznica 20 godina. Otkako je stigao u Rogoznicu iz susjedne župe u Marini, do danas nije prestao raditi na obnovi i uređenju crkvi i vrijednog inventara. Uz uređenje ‘ogledala mjesta i župe’, kako naziva crkve, don Filip se namjerava posvetiti i okupljanju mladih jer, kaže, osjeća da ljudi bez vjere gube smisao života.
– Kad sam došao u župu par godina nakon Domovinskog rata, stanje nije bilo najbolje. Malo je ljudi išlo u crkvu i trebalo je ispočetka krenuti na neki način. Crkve su bile zapuštene, a moje je pravilo da mogu imati kuću od zlata koju nitko ne vidi, no crkva mora biti uredna. U crkvi Uznesenja Blažene djevice Marije pristupilo se obnovi oltarnih slika, orgulja iz 1908. godine, a zatim smo krenuli u obnovu unutrašnjosti lađa, zaštićene su vrijedne oltarne slike, a stanovnici Rogoznice sami su doprinijeli toj obnovi i svi su pomagali koliko su mogli, čak i turisti su donirali novac, priča don Filip Rodić.
Kipar Tomislav Šalov obnovio je oltar, a kampanel u koji je uloženo oko 680 tisuća kuna obnovljen je lani.
– Ljudi su samo u ovu župnu crkvu uložili desetak milijuna kuna. Crkva je sad prava mala katedrala, čista uredna, sve je na svom mjestu, govori.
Uređene su i druge crkve na području Rogoznice, sanirali su devastirane ploče na starom groblju sa stećcima, a zavjetna crkva Gospe od kapelice kompletno je uređena.
– Svake mlade nedjelje od 1772. slavi se misa na 24. siječnja. Tog su se datuma vjernici išli zavjetovati u crkvu i danas slavimo 130 godina od oslobađanja od crnih ospica, kaže don Filip.
Gospa od kapelice jedan je od najvećih blagdana u Rogoznici. Tog dana u mjestu se odvijaju dvije procesije, a 2. srpnja Rogozničani dočekuju kip djevice Marije.
– Gospin brod ide po priliku na Gradini i mi je dočekujemo. U crkvi bude do 16.srpnja, na blagdan Gospe od karmela. Dok je gospa tu obavljaju se pobožnosti u čast gospi. Dolazak je duhovniji, a odlazak je emotivniji. Vjernici idu pješice, brodice isplovljavaju, a oko njih ljudi plivaju do Gradine, prepričava don Rodić običaje.
Čitajući kroniku i povijest župe, don Filip je primjetio da Rogozničani nikada nisu bili nikada nisu bili intenzivni vjernici. Slavili su, kaže, blagdane, primali sakramente, no rijetki su zaista živjeli vjeru, a takvo se stanje održalo do danas.
– Manje muški idu u crkvu nego žene. Pomoći će, dati za crkvu, ali praksa je kod vjernika dosta slaba. Vjerski život kao da prestaje primanjem sakramenata, pričeste se, krizmaju i onda nastane možda mladenačka kriza. Mladi su ovdje nažalost prepušteni sami sebi. Ne vidim kod njih smisao, prepušteni su kafićima, ovisnostima, drogi i alkoholu, smatra.
U posljednje vrijeme posebice osjeća tu krizu, govori svećenik.
– Puno toga se nudi mladima, izgradnja osobnosti, kvalitete života, ističu se negativne osobe kao uzor. Kako će čovjek onda ići naprijed? Obeshrabre se, ne nalaze smisao… Barem ovdje u Rogoznici mogu raditi, ako ništa drugo onda preko ljeta. No oni nemaju zacrtani životni put, ne rade, ne žele zasnivati obitelj i zato imamo mnogo samaca. Nemaju hrabrosti, a za prihvatiti nekoga čovjek se mora odreći sebe. Mora se okrenuti prema drugome. Čovjek se više ostvaruje što sebe više daje drugome, ističe don Filip.
Vjera se, nastavlja, smatra teretom, a ljudi koji je upoznaju tek onda pronađu pravi smisao i mir.
– Vjera nije papir, krštenje, pričest i krizma. Vjera je život. Božje zapovjedi pravila su za život. Ne stječe se vjera u crkvi, nego u obitelji, a potom se nadograđuje. Ona je izazov, ali i hrabrost. Droga i alkohol bijeg su od života, a vjera je odgovornost života. Čovjek se sastoji od materije, tijela, i onog duhovnog. Neimati hrabrosti suočiti se sa životom znači da nam je tijelo jedino važno, a duša je prazna. Isus nam, s druge strane, nudi usklađivanje unutarnjeg i izvanjskog života, objašnjava.
Biti svećenik nije posao, kaže don Rodić.
– Meni nije potreban hobi ako imam svoj poziv. On me ispunjava i iziskuje od mene cjelodnevni angažman. Kojiput nemam vrmena niti ručati, ali moje su dužnosti moje životno ostvarenje, zaključuje svećenik Filip Rodić.
