Antonio Lučić, radijski voditelj, skrenuo je pozornost javnosti na čovjeka koji živi sam dvije ulice dalje od njega. Čovjek je invalid, životari u uvjetima koje su ispod svake crte dostojanstva, bez vode i struje.
– Živi sam, dvi ulice dalje od mene, invalid s nešto mirovine, nema nikoga svoga. Sudbina od onih kada vas izda život, društvo i svi oni koji su nekako dužni da bar jednom godišnje dođu i pitaju – kako si? Životari u uvjetima koje ne možete ni zamislit i koji su ispod svake crte dostojanstva, bez struje i vode, bez primjerene prostorije, namještaja …ništa. Kod mene dolazi uzima vodu za piće. Žao mi ga je, napisao je na svojem profilu na društvenoj mreži.
Lučić je susjedu ovo ljeto nabavio prozor jer nije imao ništa. Kako se bližio Božić, obećao mu je bar simbolično pripremiti neki paketić.
– Ali onda mi se javila Ksenija i poželjela poslati paket za njega. I poslali su, dočekao sam i još sam dokupio mu čarape i kapu i hrane koja može bez frižidera , koliko toliko da osjeti bar za Božić da nije sam. Odnija sam mu to i njegova reakcija je bila nevjerica da se neko njega sitija a ne pozna ga. Svi se u biti s njime rugaju, ignoriraju i niko nikada nije doša vidit kako ‘ živi’. Nemoćan sam sam da tu išta uradim ali kada bi mu moga nabavit neki kontejner ili bar kamp kućicu da se ne smrzava u ovom očaju. Slike koje objavljujem i ova priča nije samopromocija, već na neki način krik zbog nepravde u kojoj se nekada pojedinci nađu. Ipak ima duša koji osjete i od svoga malo otkinu komadić. Kao društvo smo postali skroz amputirano od empatije, Crkva također. Koliko god budem mogao pomoći ću mu iako ne znaš ni sam odakle početi kada nema apsolutno – ništa, napisao je na svojem Facebook profilu Lučić.
Živi sam , dvi ulice dalje od mene… – Ritam Antonio Lučić Srca | Facebook
Vaše malo je njemu puno, a ovo vrijeme je idealan početak da počnemo misliti na druge jer nikad ne znamo kad će nama biti potrebna pomoć.
