Naša današnja priča potvrđuje dobro poznatu rečenicu ‘za sreću na poslu najvažnije je raditi posao koji se voli’. Šibenska krojačica Đina Grbin, koju vjerujem većina vas poznaje, priča o svojoj najvećoj ljubavi koja traje već dvadeset i pet godina. Po završetku srednje škole za krojače, Đina je bila zaposlena u jednom krojačkom salonu, nakon čega je sa svoje dvadeset i četiri godine otvorila svoju krojačku radnju i nazvala je ‘Frida’. Njezina radnja je jedna od rijetkih u staroj gradskoj jezgri kojoj recesija nije stavila ključ u bravu. Posjetili smo simpatičnu Đinu na njezinom radnom mjestu.
Šibenčanka Đina, kako nam je otkrila, nema sindrom ponedjeljka, koju većina ljudi danas ima prilikom odlaska na svoje poslove.
-Svako jutro već dvadeset i pet godina, otkako sam otvorila svoj salon, koji sam strašno željela imati, na posao odlazim s istim žarom i radošću, jer radim posao koji volim. Već trinaest godina sam na ovoj lokaciji, htjela sam mali dućan u kamenu, i točno to danas imam.
Uz postolare i urare, obrte koji u Šibeniku polako, ali sigurno nestaju, svrstavaju se i krojači. Većinu manufakturnih radova zamijenili su strojevi velikih tvornica, k tome dodajmo još i recesiju, otvaranje velikih trgovačkih centara, mali pogoni većinom su zatvorili svoja vrata. Krojačka radnja ‘Frida’ na čelu s ‘šeficom’ Đinom , broji još jednog vrijednog radnika, gospođu Ivanku Sladić.
-Radila sam u Jugoslaviji, Hrvatskoj i sada radim u Europskoj uniji, tako da sam sve faze prošla. Jako sam tužna kada vidim da stara gradska jezgra polako odumire. Stvarno moram priznati da kod nas posla uvijek ima, nije kao prije, ali se nećemo žaliti. Većinom su to popravci, skraćivanje hlača, košulja, sakoa i slično, ali u vrijeme matura imamo veliki broj narudžbi maturalnih haljina. Šiju se često haljine za vjenčanja i slične manifestacije, a najviše haljina sašijem za majke mladenki ili mladoženja. Otprilike jednom godišnje sašijemo i vjenčanicu, ali mlade ih najčešće ipak posuđuju u salonima. Ako ćemo o brojkama, popravaka imamo 60%, dok se 40% šije – priča nam krojačica.
Đina razumije zašto ljudi danas ne šiju svoju odjeću, već najčešće kupuju ono što im je povoljno, ali…
-Razumijem da danas u recesiji većina nas gleda kako će jeftinije proći, ali isto tako jeftina odjeća, ne može biti jednako kvalitetna kao ova šivana s dvije ruke. Također, postoje oni koji vole imati svoj unikatni komad odjeće, ali većinom su to oni koji si to mogu i priuštiti. Radi se o tome, da odjeće koja se štanca u pet minuta na traci u tvornici, ne može imati istu cijenu od one kojoj se posvetimo danima i to radeći je s dvije ruke. Imam stalne kupce, koji redovito dolaze u salon i šiju si svakodnevne komade odjeće – otkriva.
Turisti često stanu u prolazu pitaju Đinu mogu li razgledati njezin dućan.
-Teško je kazati da ovaj posao ima svoju turističku sezonu, ali je to istina. Turisti često uđu razgledaju radnju, vjerojatno je razlog tome što je u njihovim državama ovaj posao odavno iščeznuo. Neki su mi kazali kako su popravci i šivanja u njihovim državama jako skupi, pa su se odlučili svoje preduge hlače ili isparane sakoe donijeti kod mene na popravak. Isto tako, jedna gospođa iz Švedske u prolazu je ušla u radnju, naručila jednu košulju dok je bila u Šibeniku, oduševljena izgledom, cijenom i uslugom, naručila je još osam košulja kod nas – radosno će Đina.
Šibenčanka Maja Curavić u Amsterdamu je proglašena prvom pratiljom gospođe svijeta na natjecanju Mrs. Multiverse. Na tom je natjecanju nosila nacionalnu haljinu Đine Grbin sa motivima Krapnja, Šibenika, i vukovarskog tornja, a na stražnjem dijelu haljine bili su motivi Zadra, Dubrovnika i Splita, grada čiji se naziv našao na stražnjici što je žiriju zbog engleskog značenja te riječi bilo posebno simpatično, ispričala nam je Đina.
Za kraj pitali smo je koja je njezina tajna uspjeha, a ona nam je kratko odgovorila… ‘Raditi ono što stvarno volite’.
Više u novom broju Šibenskog tjednika
