Malo zabave za popodnevne sate prenosimo s News bara:
Legenda kaže kako je u datom trenutku izjave mladog kontinentalaca “da ide malo u more” sve na trenutak stalo. Neki tvrde da se i zemlja usporila na trenutak, drugi pak to osporavaju.
Ovo “malo čudo” kako ga i dan danas naziva žitelj Dalmacije, dogodilo se prošlo ljeto kada je kontinentalac zabunom umjesto uobičajene fraze “da ide malo u vodu” zabunom izrekao “da ide malo u MORE”. Mjesto ovog povijesnog događaja je najvjerojatnije plaža u Kaštel Štafeliću, kako navodi narodna predaja, iako žitelj Kaštel Novog tvrdi drugačije, jer je plaža na pograničnom području te se sporovi još uvijek vode. Taj sudbonosni dan bješe kao i svaki drugi. Sinje more je šumilo, drač je bio ustrajan na ‘stini’, masline neobrane, morske zvijezde lijeno su se protezale na morskom pijesku, galebi su ispraćali ribare na pučinu, cvrčci su cvrčali na čvoru crne smrče (kako je rekao jedan partizanski pjesnik) i ni po čemu se nije dalo naslutiti da će jedan mladić na plaži u trenutku preokrenuti tu idilu u nešto posve drugačije, objašnjava nam baba Mare iz Ministarstva tuđih poslova, kako ih popularno zovu.
– Bila san čistila ribu na plaži, da ne zašporkam lavandin, znate dugo se čuje miris posli u kužini. Tako ja bacan intramen od ribe kad čujen tog momka kako “ide u more”. As’ ti gospe ako me ni prisiklo! Ko da me akrap uija, dotura san mislila zvat – prisjeća se baba Mare.
Kako saznajemo u datom trenutku izjave mladog kontinentalaca “da ide malo u more” sve je na trenutak stalo. Sinje more je prestalo šumjeti, drač se od ‘stine’ odlijepio, masline su i dalje bile neobrane, morske zvijezde se skupiše od trenutnog šoka, galebi popadaše u more, cvrči nakratko zacviliše i nastade potpuna tišina. Ljudi na plaži gledali su tog mladića u čudu, ne prozborivši niti riječ, međusobno se samo pogledavajući. Neki tvrde da se i zemlja usporila na trenutak, drugi pak to osporavaju.
-Taman san valja nekin gostima lokarde pod zubace. Pijat mi ispa od šoka kad san čuja! Zašporka san najlipše gaće, sjeba san i stol i goste s prokleton ribon, mislin lako za nji, ali ko će ribe platit, razumite? – objašnjava nam konobar Tonči, zaposlen na “sivo” u konobi Petrisimul.
Situacija se polagano, nakon početnog šoka vratila u normalu, pa je sinje more zašumilo, drač je ponovno ustrajao na ‘stini’, masline su ostale neobrane, morske zvijezde se ponovno raširiše kao nepotizam po javnim službama, galebi izroniše i cvrči procvrcaše. Identitet mladog kontinentalaca ostaje nepoznat, za kojeg se povijesni izvori i dan danas ne mogu složiti od kuda je, pa tako neke predaje tvrde da je iz okolice Samobora, dok druga struja tvrdi da je rođen u blizini Sv. Ivana Žabna.
