Za kupnju šibenskog Autotransporta interes je, navodno, pokazala Veolia Transdev, najveći privatni prijevoznik na svijetu, multinacionalna korporacija sa sjedištem u Parizu, koja u 28 zemalja, na pet kontinenata, zapošljava 119 000 ljudi, a koja je na hrvatsko tržište ušla 2006. godine preuzimanjem osječkog Panturista. Neslužbeno doznajemo kako su predstavnici korporacije Veolia Transdev ovoga tjedna u Šibeniku skenirali stanje u posrnulom prijevozniku čiji se dug prema državi popeo na 60 milijuna kuna, no direktor Autotransporta Josip Burazer Pavešković do zaključenja ovog broja nije se udostojio javiti na naše učestale pozive, premda je to obećao učiniti. Nakon što snime stanje, u korporaciji Veolia Transdev donijeti će odluku hoće li se javiti na natječaj za kupnju dionica ATP-a, što ga je prošlog tjedna raspisao većinski vlasnik šibenskog poduzeća, Autobusni promet Varaždin u stečaju. Rok za podnošenje ponuda je 18. studenog, odluka o eventualnom odabiru neke od pristiglih ponuda bit će donesena do kraja mjeseca, a do sredine ovog tjedna stečajnom upravitelju još uvijek nije bila dostavljena niti jedna.
– Pretpostavljam da će se ipak naći kupac i to netko tko će se s državom kao najvećim vjerovnikom uspjeti dogovoriti oko tog duga. Da nismo optimisti, ne bismo niti raspisivali natječaj. Jedini uvjet koji smo naveli u ovom natječaju je da se kupac mora nastaviti baviti prijevozničkom djelatnošću. Ne bismo pristali prodati ATP nekome kome je tvrtka interesantna samo zbog zgrada i terena, a da autobuse rasproda, recimo u Tursku – rekao nam je stečajni upravitelj većinskog vlasnika ATP-a, a na pitanja zbog čega nisu inzistirali i na klauzuli koja bi zaštitila 170 radnika ATP-a niti naveli minimalni iznos za koji bi prodali svih 84,63 posto dionica nominalno vrijednih nešto manje od 15 milijuna kuna, Velimir Slamar je odgovorio:
ODREĐENI BROJ RADNIKA U ATP-u JE VIŠAK
– Nismo stavljali nikakvu klauzulu u smislu zadržavanja određenog broja radnika, jer to u ovakvim natječajima nije pravilo. Mi prodajemo naše dionice, a vjerovnike Autobusnog prometa Varaždin u stečaju zanima dobit kako bi namirili svoja potraživanja. Radnike bi trebali štititi sindikati i Zakon o radu. Ako se javi kupac koji će se nastaviti baviti prijevozničkom djelatnošću, vozači će sigurno nastaviti voziti, jer ne vjerujem da će bilo tko dovesti svoje vozače, dok za sudbinu ostalih zaposlenike nisam siguran. Vjerojatno će određeni broj radnika biti proglašen viškom. Iluzorno je očekivati da će bilo tko ponuditi nominalnu vrijednost dionica, tako da bismo bili zadovoljni s bilo kojim pristojnim iznosom. Naravno da nećemo pristati na iznose od tisuću kuna niti ćemo prodavati ATP za jednu kunu, jer bi na taj način poduzeće mogli kupiti i vi i ja i neka baka s placa, a nama je, kao što sam rekao, u interesu da ATP zadrži svoju djelatnost, jer je Šibeniku i Šibensko-kninskoj županiji potreban stabilan prijevoznik – smatra stečajni upravitelj. Ako se netko i odluči kupiti prezaduženu firmu, zanimat će ga samo dobit i postavit će svoja pravila igre, mišljenja je Neven Spahija, predstavnik radnika u Nadzornom odboru ATP-a.
– Njega neće zanimati ima li netko od zaposlenika kredit, a sigurno je da će barem šezdeset ljudi biti proglašeno viškom. Taj kupac neće htjeti voziti prazne kilometre na županijskim linijama na kojima se stvara čisti gubitak. Evo, ja sam jučer do Murtera vozio samo dva putnika, a natrag niti jednog. To vam je 80 kilometara, pa možete izračunati koliko je samo na toj jednoj liniji napravljeno gubitka, a u zaleđu je situacija još i puno gora – govori nam Neven Spahija, koji ne vjeruje da će netko kupovati poduzeće dužno državi gotovo 60 milijuna kuna, osim ako se ranije s državom ne dogovori o otpisu duga.
NEMA PRODAJE BEZ OTPISA DUGA?
Da će se vrlo teško naći netko tko je spreman kupiti prezaduženu tvrtku, ne vjeruje ni Ivan Rajić, predstavnik Grada Šibenika u Nadzornom odboru.
– Nikad se ne zna, možda u ovoj državi i ima takvih, ali ne vjerujem. Kada bi država odlučila anulirati taj dug, vjerojatno bi bilo zainteresiranih. Gradu Šibeniku je svakako u interesu da ATP opstane, zbog organizacije javnog prijevoza, ali i zbog ljudi koji su tamo zaposleni. Mi im, međutim, ne možemo previše pomoći, osim što im dajemo koncesije za neke linije – zaključuje Rajić. Skeptičan je i Rade Knežević, ATP-ov ‘zviždač’ koji je u više navrata institucijama prijavljivao i medijima iznosio dokaze o malverzacijama u Autotransportu.
– Nadam se da će se netko javiti, ali tko ima imalo pameti neće uložiti novac u firmu koja duguje tolike milijune – kaže Knežević koji smatra da bi, u slučaju da se na natječaju ne pronađe kupac, rješenje za ATP bio stečaj, što je, kaže, trebalo napraviti još prije tri godine, pa bi situacija sada bila znatno bolja, a Autotransport kao i danas AP Varaždin pomalo izlazio iz stečaja. Stečaj s preustrojem zagovaraju i članovi Nadzornog odbora Ivan Rajić i Neven Spahija, koji smatra da ATP na ovaj način ne može funkcionirati duže od nekoliko mjeseci.
ATP OVAKO MOŽE FUNKCIONIRATI JOŠ KOJI MJESEC
– U ovoj situaciji ne možemo dobiti kredit niti obnavljati vozni park. Možemo voziti samo dok ovi autobusi izdrže, a autobusi su stari i u lošem stanju i pitanje je dana kada će jedan za drugim početi otkazivati. Stečaj može proglasiti država, ali i Nadzorni odbor, u slučaju da AP Varaždin povuče svoje članove. Ne znam jesam li dobro razumio, ali na zadnjoj sjednici Nadzornog odbora između redova sam iščitao da bi upravo to mogao biti scenarij u slučaju da se ne pronađe kupac, iako nitko to nije eksplicitno izjavio – otkriva Spahija. Stečajni upravitelj, međutim, priča drugačiju priču.
– Ako se na ovom natječaju ne nađe kupac i dalje ćemo pokušavati prodati Autotransport, dok ocijenimo da to ima smisla. Za sada proglašenje stečaja nije opcija. Ali, kada bi stečaj i bio proglašen, firma teško može opstati ako županijske i gradske vlasti ne stanu iza Autotransporta. Kada bi subvencionirali nerentabilne linije s otprilike tri do četiri milijuna kuna godišnje, ATP bi mogao opstati. Ja im ne mogu reći da daju taj novac, ali netko dolje valjda može. Tu su najveći problemi, što se te linije nedovoljno subvencioniraju. Iza nas u AP Varaždinu su stali i grad i županija i već treću godinu u stečaju mi dobro poslujemo – rezonira Velimir Slamar. Hoće li država u slučaju neuspjeha natječaja pomoći ATP-u, Slamar se ne usudi prognozirati.
IMA LI ŠANSE ZA MODEL C?
– Država je godinu i pol dana držala u ladici predmet i na kraju odlučila da neće pomoći ATP-u dok mu je vlasnik firma u stečaju. Vidjet ćemo što će biti sada, hoće li pomoći ako se nađe kupac. Sada su izbori, sve ukazuje na to da bi moglo doći do smjene vlasti, a hoće li ovi novi koji dođu nastaviti s tim programom sanacije poduzeća, teško mi je reći – kaže Slamar, a ni Neven Spahija više nije zadrti optimist po tom pitanju:
– Možda još uvijek ima šanse da nas država uvrsti u model C za pomoć poduzetnicima u teškoćama. Na zadnjem sastanku u ministarstvu nam je rečeno da se moramo riješiti AP-a Varaždin kako bi se to moglo dogoditi. Mislio sam da će politika odigrati svoje i da će se država dogovoriti sa županijskim i gradskim vlastima oko sudbine ATP-a. Možda je ovo šansa, ne znam, sve su to nagađanja – oprezno zaključuje Neven Spahija.
MOĆNA KORPORACIJA
Moćna korporacija Veolia Transdev nastala je u ožujku ove godine spajanjem dviju vodećih tvrtki javnog putničkog prijevoza – Transdev i Veolia Transport, inače jedne od četiri tvrtke kćeri poslovne grupacije Veolia Environnement, koja je osim u prijevozničkoj djelatnosti jedna od vodećih svjetskih kompanija na području opskrbe vodom i energijom te zbrinjavanju otpada. Multinacionalna korporacija prisutna je i na tržištima susjednih nam zemalja – Veolia Transport u Srbiji je preuzela tvrtku Litas, a Veolia Transport Slovenija jedna je od većih prijevozničkih tvrtki u Deželi.
FAMOZNI MODEL C
Zbog stečajnog postupka nad Autobusnim prometom Varaždin, Ministarstvo financija odbilo je dokapitalizirati ATP pretvaranjem potraživanja države u vlasničke udjele, dakle ulaskom države u vlasničku strukturu ATP-a. Kao što je Šibenski tjednik prvi pisao, Ministarstvo financija je krajem siječnja ove godine zaključilo da će državna pomoć prema Smjernicama za pomoć poduzetnicima u teškoćama, zasnovana na tzv. modelu C, biti razmatrana tek po okončanju stečajnog postupka nad varaždinskim prijevoznikom.
I DO SADA JE BILO ZAINTERESIRANIH ZA ATP?
Zvonko Krmpotić, predsjednik uprave riječkog Autotransa, Šibenskom je tjedniku u svibnju potvrdio kako je Autotrans spreman preuzeti organizaciju međunarodnog i međužupanijskog prijevoza kojeg sada obavlja Autotransport, a da bi se ATP trebao usmjeriti na djelatnost prijevoza putnika na području grada Šibenika. Svoju je želju iskazao i u pismu namjere što ga je uputio gradonačelniku Županoviću. Krmpotić nam je tada rekao kako ‘Autotrans zasad nema namjeru na bilo koji način utjecati na status Autotransporta, tako ni na vlasničke udjele istog društva’. ATP-ov ‘zviždač’ Rade Knežević, međutim, tvrdi da je Autotrans bio zainteresiran za preuzimanje ATP-a.
– Znam da je bilo nekih razgovora prije nekoliko mjeseci, ali su se neki unutar Autotransporta tome usprotivili. Bio je zainteresiran riječki Autotrans, ali kada su čuli da ih radnici ne žele, odustali su i prije nego što su došli u priliku da daju ponudu – kaže Knežević, no predstavnik radnika u Nadzornom odboru Neven Spahija veli kako su razlozi odustajanja Riječana bili drugačije prirode:
– Riječki Autotrans je ispipavao teren, ali oni su bili zainteresirani samo za preuzimanje međunarodnih i međužupanijskih linija, dok su za ove nerentabilne, županijske, rekli da bi ih održavali samo do isteka koncesije, a to je još godinu dana – kaže Spahija.
