Stipe Božić, jedan od najboljih svjetskih alpinista koji se popeo na najviše vrhove svih sedam kontinenata, večeras je u prepunoj šibenskoj knjižnici održao predavanje o drugoj splitskoj alpinističkoj ekspediciji “Hindukush 75“ koja je krenula je iz Splita 10. svibnja 1975.
foto:facebook
‘Zadatak ekspedicije je bio uspon na jedan od vrhova viših od 7000 m u Hindukushu, a izbor se vodio između vrhova Noshaq (7492 m) u Afganistanu i Tirich Mir (7690 m) u Pakistanu. Konačna odluka je ovisila o dobijanju dozvole za penjanje. Izabrano je 8 članova i to: Boris Siriščević, Mario Ivanišević, Srđan Vrsalović, Stipe Božić – snimatelj ekspedicije, Ivo Kaliterna tehnički vođa, Goran Gabrić, dr. Vedran Deletis – liječnik, Josip Ganza, Damir Filipović i Vinko Maroević – vođa ekspedicije.
Uspon je uz brojne poteškoće uspješno okončan 30. lipnja 1975. u 10 sati po lokalnom vremenu kad su s vrha Noshaqa Stipe Božić i Boris Siriščević zelenom raketom poslali znak da je cilj ostvaren. To je u tom trenutku predstavljao visinski rekord za hrvatske alpiniste, koji je četiri godine poslije okrunjen Stipinim usponom na krov svijeta’, stajalo je u najavi događanja za koji se tražilo mjesto više.
Na put su krenuli s tri kombija u koje je trebala stati cijela oprema i deset ljudi od kojih su svi morali imati vozačku dozvolu i steći vozačko iskustvo prije samog puta.
Stipe je kroz predavanje okupljene poveo na put, od samog početka do kraja, opisujući sve prepreke, iskustvo i zanimljivosti na koje su naišli.
– Samo putovanje do podnožja planine je bilo opasnije od same planine. U Turskoj smo morali pokazivati mišiće i snagu da bi nas razbojnici pustili, u Iranu smo naišli na veliku ljubaznost lokalnog stanovništva, a Afganistan je bio kao da je vrijeme stalo prije 200, 300 godina. Zemlja čudesa, zemlja kontrasta u kojoj smo naučili puno, zemlja koja nije bila opasna kao danas – rekao je Božić.
Kada su sve zbrojili, sve uspomene i iskustva, to je bilo nešto fantastično što niti jedno putovanje vlakom ili avionom ne može zamijeniti.
Putovanje su popratile brojne fotografije i videozapisi jer stoji ona da je alpinizam sport koji nema gledatelja i jedino kamera i fotoaparat mogu donijeti priču.
Koliko je uspon važan, toliko je i silaz, kojeg svaki alpinist mora imati na pameti i prije samog polaska.
Koliko ti planina daje, toliko ti može i uzeti i to uvijek treba imati na umu.
‘Često idemo u planine i drumove te, da mrtvog druga iznesem i ispunim njegove sne‘, stihovi su kojima je Stipe Božić pokazao da ni smrt nije ta koja sprečava alpiniste da ispune svoj san.
