Otkako je slovenski “Impol” preuzeo TLM, doduše zasad samo u najam, ali s jasno izraženom ambicijom da uskoro bude i vlasnik šibenske Tvornice, potpuno beznađe koje je preplavilo radnike nakon proglašenja stečaja i podijeljenih otkaza 15. siječnja ove godine, počelo se postupno pretvarati u blagi optimizam, piše Slobodna Dalmacija.
Prekaljeni šibenski “aluminijaši”, preko čijih su leđa prešli kojekakvi vlasnici TLM-a, uglavnom ostavljajući sve veće minuse u tvorničkoj blagajni, još su rezervirani, kao da su u fazi nekog “kontroliranog očekivanja”.
A što realno mogu očekivati, kakvi su planovi Slovenaca u Šibeniku i kakve perspektive TLM-a, saznali smo u prvom intervjuu s članom upraveTomažom Smolarom, glavnim čovjekom novoosnovane tvrtke “Impol TLM d.o.o. Šibenik”.
“Impol” je, nakon dugih i često teških pregovora, ušao u TLM. Stigli su i prvi kamioni s aluminijem iz Mostara. Dakle, sa sirovinom za pokretanje proizvodnje nema problema?
– Ne, to nije problem. U ovoj fazi imamo dva bitna problema: da prorade strojevi koji su predugo stajali i da sklopimo dovoljno posla, da osiguramo tržište. A što se sirovine tiče, to nije u pitanju. “Impol” svakog mjeseca kupuje 17 tisuća tona aluminija za svoje potrebe i par tona više za pokretanje strojeva u Šibeniku nije problem. No, strojevi su izvan pogona najmanje pet-šest mjeseci, u njih se dugo nije ništa ulagalo, nema repromaterijala. Ovdje je zadnja prava proizvodnja bila u srpnju 2014., a u cijeloj prošloj godini proizvedeno je samo tri-četiri tisuće tona aluminija.
Dojam je da radnici imaju više vjere u vas negoli su je imali u bivše vlasnike kad su dolazili. Kako to objašnjavate?
– Ako je tako, to me raduje. Rekao bih da je bilo presudno kad su sindikalisti došli u našu tvornicu u Slovenskoj Bistrici i vidjeli što i kako tamo radimo. Shvatili su da se radi o ozbiljnoj tvrtki, a tu smo ozbiljnost dokazali i u odnosu na TLM otkupom svih potraživanja, što dokazuje naše dugoročne ambicije u odnosu na šibensku Tvornicu. Mi smo tu svakako na dugi rok, želimo da Tvornica radi, da zapošljavamo, proizvodimo i prodajemo robu. I nadam se da ćemo u tome uspjeti.
Potpisani su i prvi ugovori o radu s radnicima koji su potrebni za novi start tvornice. Koliko će ih početi, a koliko biti na platnom popisu do kraja godine?
– Od utorka radi 208 radnika, s kojima su ugovori potpisivani do kasno navečer u ponedjeljak. Sljedećih mjesec-dva ćemo samo okretati strojeve, čistiti, podmazivati, provjeravati funkcionalnost postrojenja. A onda kreće prava proizvodnja.
Kamioni s aluminijskim blokovima iz Mostara ponovno stižu u TLM. Znači li to da su ugovori sa starim TLM-ovim, glavnim dobavljačem sirovine obnovljeni?
– Da, to ide, tu neće biti problema. Prvo će ići blokovi iz Ljevaonice u Slovenskoj Bistrici za 20-25 posto kapaciteta, zatim oko 30 posto iz Mostara, pa iz domaće livnice, a bit će tu i ruskog aluminija, pa i drugog, ako zatreba. Sirovina nije problem. Najvažnije je sada da uspijemo proizvesti veću količinu koju ćemo prodati i time osigurati obrtna sredstva. Ovo je preskupa oprema i mora proizvoditi veće količine robe da bi biloisplativo. Naš je plan za TLM bar 110 tisuća tona godišnje, u perspektivi i više.
Znači li to da je problem plasman robe iz Šibenika?
– Da, treba vratiti tržište TLM-a koje je izgubljeno zbog višemjesečnog prekida proizvodnje. Od blokade TLM-a mnogi su u aluminijskoj branši profitirali, pa i naša tvornica u Srbiji, u Sevojnu. Zato mi sada moramo naći tržište u Europi za ukupne TLM-ove kapacitete, koje ćemo, uvjeren sam, u trećem-četvrtom kvartalu ove godine uspjeti zaposliti. Nitko u aluminijskoj industriji danas ne posluje s gubitkom, prema tome, ima mjesta i za aluminij iz TLM-a.
Na koje tržište računate?
– Prije svega na tržište Europske unije, prvenstveno na Njemačku, Francusku, zemlje Beneluksa, Italiju, istočnu Europu, Češku, Slovačku. A kad je riječ o folijama, računamo i na hrvatsko tržište. Želimo uspostaviti hrvatski opskrbni lanac – od Mostara, preko TLM-a i “Aluflexpacka” do “Podravke” i “Kraša”.
Namjeravate li proširiti i asortiman aluproizvoda u Šibeniku?
– Zasad se nadamo za iduću godinu, s postojećim proizvodnim programom, doći na razinu kapaciteta V24, najvrjednijeg stroja u TLM-u. A poslije bismo išli s Ljevaonicom i u neku drugu industriju, a kao što smo najavili, potencijalno bi to mogla biti i automobilska industrija za koju bismo u TLM-u proizvodili dijelove.
Više pročitajte OVDJE.
