Hrvatska se oprašta od jednog od najvećih kantautora, skladatelja i pjesnika – Arsena Dedića. Utemeljitelj šansone u Hrvatskoj, autor bezvremenskih pjesama, laureat brojnih festivala, filmski glazbenik, vlasnik osam diskografskih nagrada ‘Porin’… Sve to i još više od navedenog bio je Arsen Dedić.
Uz Dražena Petrovića i Matu Mišu Kovača, svakako najveći sin grada Šibenika u kojem je rođen 28. srpnja 1938. godine te ga u mnogo svojih stihova opjevao. Odrastao je u šibenskoj težačkoj četvrti, u Ulici Nikole Tesle u kojoj su neko vrijeme živjeli Vice Vukov i Mišo Kovač.
Arsen po dolasku u Zagreb upisuje pravo. Prekida ga da bi 1959. godine upisao Muzičku akademiju na kojoj je diplomirao u veljači 1964. godine.
Od malih nogu, tvrdi, znao je da će se baviti glazbom. U počecima je prepisivao note, radio kao glazbenik suradnik na HRT-u, svirao flautu i pisao tekstove za druge. Pjevao je u više vokalnih skupina, svirao u ansamblima popularne i jazz glazbe.
Kao vojni ročnik 1964. godine na Splitskom festivalu izvodi pjesmu koju je napisao tijekom boravka u vojsci u Otočcu, Kuću pored mora. Skladba je jedva ušla na splitski festival. Osvaja prvu nagradu žirija, drugu publike i nagradu za najbolji tekst. Budući da je dotad uglavnom pisao i skladao za druge, bio je potpuno iznenađenje. Postaje senzacija i automatski prepoznat i potvrđen kao kantautor i šansonijer, otvarajući potpuno novi žanr hrvatske glazbe.
https://www.youtube.com/watch?v=bYU8Rrku_Xc
Slijedom toga Dedić piše i sklada Moderato cantabile, koju prvi put izvodi izvan konkurencije na Zagrebfestu iste godine, u sklopu koncerta Studija 64, što u potpunosti određuje njegov kantautorski put. Preko noći je postao zvijezda, lik s javne scene. Iste godine piše i skladbe Čovjek kao ja i Želim zadržati ljeto. Jugoton mu objavljuje prve singl ploče.
1969. objavljuje svoj prvi studijski album Čovjek kao ja, koji osvaja naslov zlatne ploče i prodaje se u 60.000 primjeraka. Na festivalima izvodi svoje nove skladbe: Ono sve što znaš o meni, Vraćam se, Prazna obećanja, Sve bilo je muzika, Ne plači, Djevojka za jedan dan.
Sedamdesetih dolazi do izražaja njegova sklonost scenskoj glazbi te piše glazbu za kazalište, film i televiziju. Autorska pjesma ostaje njegov osnovni izraz, ali piše i primijenjenu glazbu, pjesme za dalmatinske klape, glazbu za reklamne spotove…
1973. rodio mu se sin Matija, nakon čega se vjenčao s Gabi Novak, s kojom je bio u vezi još za vrijeme prvog braka.
Tijekom osamdesetih Dedić objavljuje čak 14 studijskih albuma. U albumu Provincija (1984.) objavio je skladbe koje su kasnije redovno uvrštavane u popise njegovih ponajboljih pjesama (Djevojka iz moga kraja, Sve te vodilo k meni, Razgovor s konobarom). Album Kino sloboda (1987.), u zlatnoj nakladi, posveta je trenucima mladosti, filmofiliji te isječcima iz Šibenika, posebno samog naziva albuma u čast kinu “Sloboda” koje je postojalo u Dedićevom kvartu između 1946. i 1965. godine.
https://www.youtube.com/watch?v=Mn8UOGZ6GJw
Ratne 1993. objavljuje album Tihi obrt u kojem se dotiče ratnih zbivanja i napada na njegov rodni Šibenik, u kojem mu je tada još živjela majka.
1997. Dedić objavljuje nosač zvuka Ministarstvo straha (isprva pod nazivom Ministarstvo), kritički izvrsno primljen. Po objavljivanju, kritika je album nazvala ‘remek-djelom’, a profesija mu je 1998. dodijelila Porin u kategoriji Najboljeg albuma zabavne glazbe .
Tijekom 2003.-2004. nalazi se na liječenju u Padovi, gdje mu je presađena jetra.
U travnju 2013. Dedić je s Mišom Kovačem, svojim sugrađaninom, snimio duet, pjesmu “Mi smo lišće s iste grane” u produkciji Croatia recordsa, za koju je snimljen i spot. Iako su obojica u svojim žanrovima bili najpopularniji pjevači, a djetinjstvo su proveli na istoj ulici, trebalo je proći 48 godina da zapjevaju zajedno. U novije vrijeme Dedić se okrenuo suradnjama s mlađim izvođačima te povratku klapama .
U 2014. o Arsenovom životu i djelu snimljen je dokumentarni film “Moj zanat”. U prosincu 2014. objavio je album “Suputnici”, mješanac reizdanja i kompilacije čiji je temelj album Kantautor iz 1985.
Dedić je album definirao kao ‘jedan hommage sebi. Svojem naporu, želji i ljudima koji su mi bili najbliži.’ Iako često odbija ponude za koncerte te se posvećuje slikanju i crtanju te obiteljskom životu, i dalje nastavlja održavati koncerte, samostalno ili često sa suprugom Gabi Novak te sinom Matijom kao pijanistom.
Član je Hrvatskoga društva skladatelja i Hrvatskoga društva pisaca. Poznat je i pod pridjevima pjesmar, akademski težak i pjesnik opće prakse.
Posljednji koncert u rodnom Šibeniku održao je 29. rujna na netom otvorenoj ljetnoj pozornici tvrđave sv. Mihovil sa suprugom i sinom.
