Iva Kundid živi u Donjem Polju i završila je Turističko-ugostiteljsku školu.
Poput većine mladih ljudi, nakon srednje škole odlučila je potražiti posao u struci s ciljem da što prije počne zarađivati i na taj način olakša roditeljima koji cijeli život vrijedno rade kako bi obitelji priskrbili sve što im je potrebno.
POLJOPRIVREDA JOJ NIJE BILA U PLANU
Otac je, kaže Iva, oduvijek zaljubljenik u poljoprivredu, maslinarstvo i vinogradarstvo što se njoj i nije pretjerano sviđalo kad je bila djevojčica.
-Znate kako to ide. Kad tvoji imaju vrt, masline i grožđe, za vrijeme berbe moraš priskočiti u pomoć. Pomagala sam u branju, naravno, ali kao i većini mojih vršnjaka, nije mi to bilo previše drago. Otkad sam maturirala, radila sam različite ugostiteljske poslove, ali to jednostavno nije bilo niti dugoročno niti isplativo-kaže Iva aludirajući na činjenicu da su to uglavnom bili ljetni poslovi na određeno.
PRVI POSLOVNI KORACI
Kako je postajala starija i ozbiljnija, tako su se i životni stavovi počeli mijenjati.
-Prije godinu dana shvatila sam da je vrijeme da prestanem živjeti u ovoj kolotečini u koju su mnogi ‘zaglibili’. Razmišljajući o tome kako ljudi ne mogu pronaći posao, nemaju od čega platiti račune i sve kasnije osnivaju obitelj, došla sam na ideju da sa svojim ocem i dečkom počne raditi nešto što je isplativo.
-Nije bilo puno razmišljanja. Prihvatili smo se posla, osnovali svoje obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo i na pijaci počeli prodavati svoje domaće, eko proizvode bez umjetnih gnojiva. Počeli smo s pomidorama koje se najbolje prodaju, a zatim prešli i na krastavce, fažol, špinat, smokve, salatu i blitvu – prepričava nam poduzetna Iva te ponosno kaže kako od toga živi jako, jako dobro
POZITIVNE POVRATNE INFORMACIJE
– Svaki dan na šibenskoj pijaci nailazim na pozitivne reakcije, kako domaćih, tako i inozemnih posjetitelja. Naime, svima je čudno da se, u današnjem modernom dobu, netko mlad bavi ovim poslom. I prijatelji me podržavaju, ali istovremeno priznaju da oni ne bi to mogli-priča nam 30-godišnjakinja.
A tezu da nezaposleni mladi ljudi izbjegavaju ovakve poslove, potvrdili su nam još neki prodavači.
-Nudio sam na početku ljeta sto kuna dnevno za par sati trgovanja na mom štandu. Mislite li da se netko javio? Nitko-dobacio nam je u prolazu jedan trgovac, a puno drugačija situacija nije ni u susjednoj ribarnici.
-Za šest sati rada dnevno kolega prodavač nudio je 30 kuna po satu. Naravno da nitko nije došao raditi-dodala je prodavačica sa susjednog štanda.
Kako Iva kaže, a ostali prodavači potvrđuju, mladi ljudi zaboravili su na prave životne vrijednosti. Sve se vrti oko novca, kukamo, žalimo se, a kad treba zasukati rukave, onda smo manji ‘od makova zrna’.
Tako je i s prodajom, kažu dugogodišnji trgovci sa šibenske pijace.
-Mladi nemaju naviku ići na pijacu po voće i povrće jer im je ljepše ići u trgovačke centre i, umjesto domaće, kupovati svakojake kemije.
Ipak, prodaja Ivi ide super.
-Sve u svemu, uvijek se nađe ljudi koji znaju prepoznati moju mladost, volju i rad. Znaju što je kvalitetno i zdravo i nije im teško odvojiti koju kunu više za to. Odlično surađujem i s nekoliko restorana i trgovina koji cijene domaće voće i povrće. Svima preporučam da svoj život uzmu u svoje ruke i da im ne bude teško raditi. U početku će možda biti malo teško, ali kad tad će se taj trud, baš kao meni, višestruko isplatiti-za kraj poručuje vrijedna Iva Kundid.
