Tog 29. prosinca 2020. godine i pola minute jakog potresa život šesteročlane obitelji Knezić iz Petrinje, kao i mnogim drugim njihovim sugrađanima, na trenutak se zaustavio, a zauvijek će ostati upamćen kao dan u kojem su ostali bez svog doma. Danas nakon gotovo godinu i pol njihova nova kuća skoro je dovršena, prije nekoliko dana stavljena je fasada te predstoji unutrašnje uređenje. Tom su prilikom porazgovarali sa majkom i suprugom Dunjom Knezić koja je otvorila srce i ispričala kako im je proteklo vrijeme od tog kobnog dana, piše Murter News.
– Živjeli smo u suprugovoj staroj obiteljskoj kući u centru Petrinje, a legalizirali smo je netom prije potresa. Nakon prvog potresa 28. 12, bilo je samo par pukotina te smo i sami procijenili da možemo ostati u kući. Bila je to baš teška noć, suprug i ja smo spavali na smjene jer su djeca bila jako istraumatizirana, nisu mogli spavati, drhtali su, pogotovo naše tada jednoipolgodišnje blizanke. Sestra je već taj dan htjela doći po nas i odvesti nas u Murter, ali osjećali smo se sigurno i nismo željeli otići – započela je svoju priču Dunja koja je po djedu pok. Karabajiću Murterka, sestra joj ovdje živi, a čak je i ona i njena, tada malobrojnija, obitelj provela nekoliko godina ovdje te su se 2013. godine vratili u Petrinju zbog obiteljskih razloga.
Priča kako je nakon poluprespavane i ponajviše za djecu traumatične noći, tog 29. prosinca svanuo divan sunčan dan, statičar je obišao njihovu kuću oko 11 sati, dobili su zelenu naljepnicu i sve je bilo okej.
– Ma baš smo bili sretni.. I onda je nedugo zatim krenuo onaj veliki potres, mi smo bili svi u kući, cure su se taman probudile, ležim u krevetu i gledam kako se zid i strop odvajaju jedan od drugog to ne možeš vjerovat koji je to osjećaj dok ne doživiš. Gledaš kako se to nekom drugom dešava, bili su oni potresi u Italiji, Zagrebu, pa misliš jadni ljudi, ali kad doživiš to je nešto drugačije, na kraju jako mi je drago što smo svih nas šest bili zajedno u kući jer bar sam znala da smo svi okej – govori Dunja.
Više pročitajte OVDJE.
