Zahvaljujući umirovljenoj ‘čipkarici’ Loreti Gracin (68) desetak djevojčica Osnovne škole Primošten uči osnove izrade tradicionalne čipke, nacionalnog nematerijalnog kulturnog dobra. Ovo ‘bijelo zlato’ nekada su radile samo izabrane žene, a uzorci su se prenosili s baka i majki na kćeri i to praktičnim radom i usmenom predajom.
OSNOVNI BODOVI
– Vrlo sam sretna što svoje znanje o primoštenskoj čipki mogu nekome prenijeti. Naravno ovo je vrlo delikatan posao i ne možemo od djevojčica zahtijevati čudo, ali krenule smo s osnovnim bodovima i iskreno su me pozitivno oduševile brzinom kojom su savladale osnovne korake – kazala je Loreta Gracin (68) umirovljena tajnica. Ističe kako se iznenadila što je ovaj ‘posao’ najveće zanimanje pobudio kod najmlađih učenica.
– Nije lako kad male ruke uče kako držati iglu i kad preko nje moraju učiti bodove, izgleda tako čudno, ali tako lijepo. Do kraja godine napravit ćemo nešto, ne možemo očekivati gotovu čipku, ali sigurno će djevojčice puno napredovati – priča Loreta. Ovaj naporni ručni rad učila je od starih Primoštenki, a i sama se danas usavršava na tečaju za čipkarstvo koji u Primoštenu na inicijativu Muzeja Šibenik vodi etnolog Jadran Kale.
– Eto, ja sam jedna od onih koja je živjela s tim ženama, koje su prvo cijeli dan teško radile u polju, a onda bi doma plele čipku – prisjeća se Loreta.
Osim direktno kroz Čipkarsku radionicu, djeca se već nekoliko godine zaredom, kroz razne aktivnosti učeničke Zadruge Maslina, upoznaju sa čipkarskom tradicijom primoštenskog kraja. Osim što izrađuju čestitke s motivima čipke u tehnici slijepog tiska, izradili su i božićno drvce. Osim toga i cijeli vrt koji obrađuju izgleda poput primoštenske čipke.
BOŽIĆNO DRVCE
– Prije nekoliko godine izradili smo božićno drvce koje je cijelo bilo ukrašeno elementima primoštenske čipke. Ove godine je ono trebalo ići na etongografsku izložbu u Zagrebu, ali se ispostavilo da je prevelik – priča nam Velibor Janković voditelj učeničke zadruge Maslina. Podsjetimo, u Primoštenu se od davnine razvijala izrada čipke s primjenom na košulju ženske narodne nošnje. Tako i prvi povijesni zapis iz 1 550. godine samo spominje čipku na ženskoj nošnji.
Primoštenke i danas izrađuju čipke za posteljinu, manje komade za prodaju, a rjeđe, no još uvijek, i za narodnu nošnju. Umijeće čipkarstva još uvijek je prepoznatljiv znak među iseljenicima primoštenskog kraja, žene s njom ukrašavaju svoje stolove, vitrine, komode…
