Na današnji dan 1274. godine Šibenik i Split sklapaju savez s napuljskim kraljem Karlom II. Anžuvincem. Savez je bio usmjeren protiv omiških gusara, koji su svojim akcijama ometali trgovinu na Jadranu.
Kako je napisao Bruno Brakus, kustos i povjesničar Muzeja grada Šibenika, interesi napuljskog kralja ugrožavani su gusarskim prepadima na brodove koji su prevozili žito iz njegovog kraljevstva na istočnu obalu Jadrana. S druge strane budući da su istočnojadranski gradovi uvelike ovisili o tom žitu, morali su poduzeti sve da osiguraju nesmetan promet s zapadnom obalom Jadrana.
Gusarstvo Omišana uzelo je maha 70-ih godina 13. stoljeća zahvaljujući slabljenju kraljevske vlasti u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu, u kojem sve više dolazi do izražaja premoć velikaških rodova. U sjevernoj Dalmaciji dominiraju knezovi Bribirski Šubići. Oni u drugoj polovici 13. stoljeća nadziru gotovo sve dalmatinske gradove osim Zadra i Omiša. Šubići su kroz kontrolu dalmatinskih gradova stupili u kontakt s napuljskim dvorom. Stoga je tadašnji knez Splita Pavao I. Bribirski, u Melfii kralju Karlu II. uputio poslanstvo koje je trebalo ugovoriti savez protiv omiških gusara kao zajedničkog neprijatelja. Predstavnici Splita obvezali su se napasti Omišane čim kralj Karlo II. učini isto. Osim toga kralju je priznato prvenstvo u vođenju rata time što je samo on imao pravo na sklapanje mira s neprijateljem. Splićani su zamolili Karla da u savez protiv Omišana primi i Šibenčane odnosno „comunitas castri Symbinici“ kako ih tom prilikom nazivaju. Kralj je pristao te je 4. rujna 1274. godine sklopljen savez između Anžuvinaca, grada Splita i castruma Šibenika. Ilija koji je u Šibeniku obnašao dužnost suca predstavljao je tadašnjeg šibenskog kneza Jurja I. Bribirskog pri sklapanju saveza. Šibeniku je kralj predao jednu galiju bez posade koju su Šibenčani potom opremili za rat.
Indikativan je izostanak Trogira iz saveza iako je i on bio ugrožen napadima omiških gusara. Međutim Trogir je tokom čitavog 13. stoljeća bio u sukobima s Šibenikom i Splitom koji su katkada prerastali u ratove, pa je razumljivo njegovo nesudjelovanje u savezu svojih neprijatelja.
Nije poznato kako su se odvijale operacije saveza protiv gusara i dali ih je uopće bilo. Sigurno je da su Omišani nastavili sa svojim gusarenjem barem do rata s Venecijom 1276. godine. Budući da su tijekom rata Mlečana i Omišana Šubići preuzeli vlast i nad Omišom, nestalo je autonomije koju su Omišani do tada uživali te je od tada Omiš dio dominija Šubića. Savez Splita i Šibenika iza kojih su stajali knezovi Bribirski te napuljske kraljevske kuće pridonio je zbližavanju potonjih. Dobri odnosi Šubića i Šibenčana s Anžuvincima razlog su zalaganja napuljske kraljice Marije za utemeljenje Šibenske biskupije. Zajednički ekonomski interesi te nadasve želja za ograničenjem moći Mletačke republike stvorili su trajan savez Bribirskih i Anžuvinaca. Taj će savez rezultirati dovođenjem unuka Karla II. Karla Roberta u Dalmaciju odakle će krenuti u osvajanje Ugarsko-hrvatskog prijestolja, napisao je Brakus.
