Od amandmana Marija Kovača kojim je tražio da Grad izjednači u potpunosti izdvajanja iz proračuna za gradske te privatne i vjerske vrtiće, rasprava je toliko skrenula da je na kraju maništra i fažol proglašena nezdravom hranom za jelovnik vrtića.
Kovaču je pojašnjeno kako zakon propisuje stavke koje ulaze u troškove vrtića po djetetu te kako je sukladno tome napravljen izračun troškova boravka djeteta za svaki privatni i vjerski vrtić posebno, a da Grad ima obavezu financiranja ukupnog poslovanja vrtića kojima je osnivač.
Zbog toga su ta dva načina financiranja neusporediva i Grad je, po financijskim izvješćima privatnih i vjerskih vrtića izračunao sve troškove te ih uvećao za faktor poskupljenja službeno objavljen od Državnog zavoda za statistiku. S tim izračunima pripremljeni su ugovori za vlasnike vrtića i to je prijedlog koji im Grad nudi na potpis. Za roditelje to znači jedinstvenu cijenu bez obzira koji vrtić pohađa, a za vrtiće subvenciju koja pokriva ostatak troška boravka po djetetu.
Uz sva objašnjenja rasprava se proširila na standarde u vrtićima za koje je Ivan Rajić ustvrdio da nisu ujednačeni jer Grad ima vrtiće u neuvjetnim prostorima, a u jelovniku gradskih vrtića pronašao je grah sa suhim svinjskim mesom kao uljeza i nezdravu hranu.
Pročelnica Mirjana Žurić složila se s činjenicom da neki vrtići rade u neuvjetnim prostorima uz napomenu da je intencija Grada iseliti iz takvih prostora i graditi nove vrtiće, ali se nikako nije mogla složiti s tim da maništa i fažol nije hrana za djecu.
Marko Petković, mišljenja je da nije sporna maništa i fažol, nego da je Rajić htio upozoriti na potrebu povezivanja vrtića s lokalnim OPG-ovima koji bi ih opskrbljivali svježom i zdravom hranom.
