Gradski vijećnici, koji su izglasali novu Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Šibenika, nisu zaslužili obnašati te dužnosti zastupnika građana jer su jučer olako digli ruku u njihovu štetu. Odluku je pripremila gradska uprava i ona je u skladu sa zakonom, no to ne znači da nije na štetu građana, jer su saborski zastupnici, opet u ime građana, podržali loš zakon koji je štetan za građane. I onda se zapitamo, komu služi vlast na svim razinama?
Dok tako prolaze i provode se loše sročeni zakoni, u ovoj zemlji ljudi neće osjećati sigurnost niti vidjeti imalo svjetliju budućnost.
Konkretnom odlukom propisuje se da će, paušal za smeće od 253,75 kuna s PDV-om, svaki mjesec plaćati mali iznajmljivači, koji posluju možda tri mjeseca u godini. Isti iznos platit će svaki mjesec neki mali obrtnik s minimalnom količinom otpada, ali jednako će mjesečno zaduženje imati i hotelski kompleksi ili tvornička postrojenja pa i šibenska tržnica i bolnica. Zakon je odredio da svi oni moraju biti u istoj kategoriji s istim paušalom.
Nepravda je očita, vrišti iz ovih primjera, ali je posebno vidljiva kod iznajmljivača čija djelatnost funkcionira najviše tri mjeseca godišnje, a naplata ide na svih 12 mjeseci. Na to je upozorio Ivan Rajić, SDP-ov gradski vijećnik, ali je dobio odgovor nad kojim se treba ozbiljno zamisliti.
Ante Nakić, pročelnik za komunalne djelatnosti, naime, rješenje nalazi u odjavi djelatnosti i ponovnoj prijavi prije početka iznajmljivanja. Nakić ili ne zna ili jednostavno prešućuje da to građanima iznimno komplicira život, zahtijeva puno radnji i vremena, pa i novca, a još i šteti njihovoj djelatnosti. Dok Novica Ljubičić, direktor Zelenog grada, potvrđuje kako je Rajić dobro uočio problem s kojim će oni iz udruženja komunalnih poduzeća ići na više razine, a Rajić najavljuje i mogućnost osporavanja te odredbe, Nakić uvjerava kako je sve u skladu sa zakonom i nitko neće moći osporiti odluku.
Stječe se dojam da im je u gradskoj upravi cilj bio samo sastaviti neoboriv dokument, a za građane kao da ih nije ni malo briga. Odnosno, toliko ih je briga da im savjetuju neka dva puta godišnje prolaze proceduru odjave i prijave apartmana. To uključuje obilazak županijskih ureda, Porezne uprave i Turističke zajednice, ali i prekid oglašavanja odjavljenih apartmana na raznim platformama, možda i gubitak ranijih recenzija i ocjena, kao i potencijalnih gostiju koji rezervacije za odmor obično obavljaju u vrijeme kada će apartmani biti odjavljeni i uklonjeni sa različitih platformi za bukiranje.
Iz gradske uprave za takvu odluku čak traže opravdanje i u postupku javnog savjetovanja u kojem na nacrt odluke nije bilo niti jedne primjedbe. To otkriva činjenicu da ni Turistička zajednica grada Šibenika nije uočila problem ili jednostavno ne želi voditi brigu o iznajmljivačima od kojih ubire turističku članarinu i boravišnu pristojbu.
Zanimljivo je i kako su velikodušno u toj odluci ponudili domaćinima, koji žive u istom kućanstvu gdje im je i apartman, da ne plaćaju paušal za svoje domaćinstvo od 50-ak kuna, nego samo ovaj od 250-ak. Kada bi išli tjerati mak na konac, a hoćemo, tada treba reći i da se iznajmljivanje apartmana službeno zove ‘pružanje usluge smještaja u domaćinstvu’. Dakle i apartman bi, da ima volje i htjenja, mogao biti proglašen drugim kućanstvom u okviru tog objekta u kojem živi i domaćin. Tada bi vlasnik jednog apartmana, uz svoje kućanstvo plaćao paušal za još jedno. Dakle, ukupno 100-tinjak kuna paušala, a tek sa četiri apartman i svojim kućanstvom došao bi do tih famoznih 250-tak kuna. Ali to su samo razumna promišljanja autora ovih redaka do kojih u gradskoj upravi nisu ni probali doći. Što bi se oni bavili pronalaženjem rješenja koja će pomoći njihovim sugrađanima kad se mogu ‘pokriti’ zakonom, koliko god on bio loš.
Odavno su svi jako svjesni činjenice da kada građanin, nametima koji stalno rastu, bude primoran odjaviti apartman, najčešće prelazi u sivu zonu i nastavlja iznajmljivati na crno. Rijetki su oni koji ponovno prijave djelatnost koja u Hrvatskoj čini nezanemariv dio turističkog financijskog kolača, a koju se sa svih razina ove države nastoji učiniti neisplativom.
