U Padovi je na današnji dan 1878. godine umro Šibenčanin Robert Visiani, hrvatski botaničar talijanskog porijekla. Roberto de Visiani rođen je u Šibeniku 9. travnja 1800., a sahranjen je na groblju sv. Ane.
Roberto Visiani pohađao je osnovnu školu i nižu gimnaziju u rodnom Šibeniku, a višu gimnaziju pohađao je i završio u splitskome sjemeništu. Slijedeći obiteljsku tradiciju, odlazi u Padovu, gdje 1817-22. studira medicinu, te postiže diplomu doktora medicine i kirurgije.
Profesor Roberto de Visiani bio je dugogodišnji ravnatelj botaničkog vrta u Padovi od 1837. do 1878. Napisao je djelo „Flora Dalmatica” u tri velika toma. U njoj je obradio 2250 biljnih vrsta i nižih taksonomskih jedinica. Po prvi put je opisao 60 vrsta i 5 novih rodova biljaka. Po preporuci Antuna Dropca u djelo je uvrstio i po prvi put opisao sva fiziološka obilježja dalmatinskog buhača. Pisao je hrvatske i latinske nazive.
Istakao se u hortikulturnoj djelatnosti. Za istraživanje oplodnje vanilije (Vanila planifolia), nagrađen je zlatnom kolajnom Hortikulturnog društva u Beču. Organizirao je prvu izložbu cvijeća u tadašnjoj Lombardsko-venetskoj kraljevini 1845., u čast 300. obljetnice osnutka botaničkog vrta. U Botaničkom vrtu u Padovi, nastavio je rad svojih prethodnika, sadnjom cedrova, borova, magnolija, a izveo je i brežuljke s krivudavim stazama u engleskom stilu.
Po njemu su nazvane biljke: Vizianijev vrisak (lat. Satureja visianni) i Vizianijeva modričica (lat. Asperula visianni). Pronašao je endemsku biljku dalmatinsko zvonce 1847. godine u okolici Klisa.
Iako Visiani po preuzimanju katedre botanike i uprave botaničkoga vrta u Padovi 1836. nije više imao prilike često boraviti u rodnome Šibeniku, bio je dušom i tijelom vezan za svoj zavičaj i tu je duboku povezanost sa svojom domovinom osjećao čitav život. Želio je biti povezan s njom i nakon smrti, pa je svoje najbliže oporučno zadužio da mu mrtvo tijelo prenesu u domovinu i pokopaju u Šibeniku.
