Joško ‘Jole’ Mašić prvo konkretno jelo skuhao je početkom stoljeća, odnosno 2000-ih godina. Bila je to pašticada u kojoj su se, kako kaže, njegovi prijatelji ‘gušili’, ali on nije ništa osjetio jer je bio – prehlađen. No, ljubav je ostala i Jole već 20 godina u kontinuitetu kužinaje, ali ne onako chefovski profesionalno, već na špakeru za sebe i svoje najbliže. I jako mu dobro ide…
Dočekao nas je Jole u svom stanu na Baldekinu s aperitivom, domaćim orahovcem iz kućne radinosti. I odmah nas upozorio da pustimo novinarski posao. Jer, bitno je druženje. Ipak, u svom crnom kuharskom odijelu počeo je vaditi meso i pripremati ga za friganje na maslacu.
Pitamo ga čime se točno bavi…
– A čime, proizvodnjom. Kao sav normalan svijet – odgovara lakonski te dodaje da radi za preciznim CNC strojem, a nas zanima zašto baš kuhanje budući da su Jolini Facebook i Instagram profili mahom napunjeni slikama s hranom.
– To je fetiš. Ajde, to je hobi. Kako to? Iz potrebe, želje, ljubavi, slobodnog vremena. Krenulo je od malih nogu jer me je život prisilio. Kad moraš, onda i naučiš. Kako kažu, što se mora, nije teško – veli Jole.
Nema najdraže jelo, a sprema kako kome padne na pamet pa ispunjava želje. Prvo svom sinu Roku, talentiranom plivaču, a onda i svojoj ekipi.
– Nema smisla spremati samo za sebe. Meni je drago da su oni još živi što ja spremam, a moj Roko također jako voli kuhati. Inače, preferiram isključivo domaću spizu – dobacuje strojar i kuhar dok puni teletinu sa sirom i salamom.
Ne znam kuhati, ali spremam 16 različitih vrsta šugova
Kaže kako ne crta po pijatima jer nije profesionalac, a s nikakvim namirnicama mu nje problem raditi.
– Kad uhvatiš ruku, onda ti nije ništa problem. Sve to ide u rekordnom vremenu ako znaš potez unaprijed što ćeš napraviti. Pašticada se kuha dva dana, ne možemo skratiti taj proces. Ona je samo protokol i priprema je više nego kuhanje. Ne može ni biti brže, dok je špikuješ, upacaš, ostaviš preko noći – veli Jole.
Krenuo je naš domaćin spremati i umak od šampinjona. I onda slijedi priča o ljubavi prema hrani.
– Ma vjeruj mi, došao sam do stadija da mi nije uopće teško kuhati. Ja sam tada sretan jer me opušta. Netko voli čitati knjige, otići u planinu, ja ogulim dvi kapule i onda krene mašta. Koja mi je namirnica najdraža? Khm… Baza je uvijek ista. Ako ćemo u teći, onda treba dobro kapule staviti. Ma znaš šta je jedan rekao: ‘Ne znam kuhati, ali spremam 16 različitih vrsta šugova’ – smije se Jole kojega nitko nikad nije učio kuhati. Sve je bila metoda pokušaja pa promašaja. I naposljetku uspjeha.
Sa Šnicelom gaji poseban odnos
Kao što je bitan kuhar u kužini, jednako je bitan i mesar. Jole ima svog Matu Slavonca kojemu je nadimak Šnicel. Već je, smije se, 10 godina u Dalmaciji i kad nauči plivati, bit će pravi Dalmatinac.
– Inače, on je prva ruka do noža i bržola do vrata. Ljudima je jasno o čemu pričam. A jesam li promašio? Kako ne. Moraš se zafrkati da bi bilo dobro. Dvije stative, ali treći je gol. I onda upišeš kako ide – priznaje kuhar amater.
Vrhunska mu je, kaže, situacija doma gdje kuha devetogodišnjem sinu koji ne bira što će jesti. Sin je plivač, a Jole se brine da ga dobro natovari spizom.
Interesira nas bi li mijenjao posao i bi li bio kuhar kad bi se to dogodilo…
– Pa i ne znam. Moguće da bi. Masu ljudi mi je reklo da radim nešto što volim. Ja volim jedno i drugo. Pitanje je što je isplativije. Možda kužina, ali trebao sam prije 20 godina otići u tom smjeru – odgovara nam Jole u kuti sa svojim imenom i titulom chef koju mu je poklonio prijatelj za rođendan.
Kad ono Barbieri ide u penziju?
Na televiziji nerijetko zna pogledati svjetske chefove koji su postali zvijezde, ali kaže da je to velika edukacija te da je danas kuhanje umjetnost.
– Ne triba se rugati s time. Ja ću ode napraviti desetak pijata vrhunske sipe i boba, a on će to plasirati u malom pijatu, s malim količinama. Oni imaju ideje, a meni je žao što nisam nikad ušao u takvo nešto – napominje rođeni Šibenčanin.
Jole u tom trenutku dovršava jelo, teleće zagrebačke odreske, krumpire i toć od šampinjona te stavlja na stol pred ekipu. Nazdravlja se, a svi prvim zalogajem hvale njegove kuharske bravure. Nakon što su svi smazali hranu, Jole priznaje…
– Ma znaš šta? Pokojni Bourdain mi je bio faca. Živio je pravim životom. A danas-sutra, kad bih mogao birati posao… Kad ono Barbieri ide u penziju – zapitao se u šali Jole.
