Slobodanka Boba Đuderija u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić 11. prosinca s početkom u 18 sati predstavit će svoju knjigu ‘Marčelina – nisam vam sve rekla’.
Boba Đuderija rođena je u Šibeniku 1963. godine, a od 1965. živi u Splitu te na Čiovu. Uglavnom se bavi prevođenjem, a često je angažirana i u turizmu kao licencirani turistički vodič.
Svoj prvi javni literarni istup bilježi na blogu ‘Marchelina’ i u Slobodnoj Dalmaciji gdje je objavljivala kratke humoreske u podlistku ‘Pomet’. Pisala je za mnoge portale i tiskane medije u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini,a tri godine pisala je stalnu kolumnu na portalu Net.hr.
Objavila je zbirku poezije ‘Morske erotske’, zbirku priča ‘Marčelina – kompilacija erotsko-domoljubnih kompilacija’ i ‘Zovem u vezi posla’.
Edo Šegvić o Marčelini piše kako je, ‘ograničena spoznajom da ipak objavljuje u humorističkom prilogu, skučena u onih trinaest i po rečenica koliko joj je gospodin urednik da mista, uokvirena brojem čitalaca tadašnjega Pometa, svoje pravo lice pokazala je tek kada je počela koristit mogućnosti koje pruža nova tehnologija kompjutera i interneta, posebno umreženi svit bloga (blogu fala)’.
– A govor Marčeline posebna je priča. Ona razmišlja i piše na našemu, domaćemu jeziku, onako kako jon dođe. Iako poštuje velika i mala slova, pa čak tačke i zareze, njene riči su tvrdoglavo nesputane, dosljedne u nedosljednosti, može/more/mere i ovako i nako. Od njenoga jezika lektorima se diže kosa na glavi, higjeničari jezika protesno ga ne čitaju, a oni koji znadu gramatiku ali ne znadu pisat, dobijedu žgaravicu. Ali baš zato, njeno je pisanje tečno i pitko, blisko judima dobre voje, lokalno a opet tako sveslavenski razumljivo. Marčelina u svojin pričama uspješno spaja poetiku Tome Bebića i Đorđa Balaševića, pomiruje nevere života i velike vode. Pokojni Toma, ka’ da je za nju napisa: Jeste li znali Marčelinu, ženu iz one ulice? Smijeh je tražila, bol upoznala, Marčelina – napisao je između ostalog Šegvić.
