U klub sa Šubićevca došao je tiho, doveden je iz bugojanske Iskre 2007. godine, praktički ‘za brukve’, da bi tri godine kasnije, tijekom kojih je u 79 utakmica postigao 33 gola za Narančaste, uz veliku pompu otišao u turski Genclerbirligi, za što je HNK Šibenik inkasirao dva milijuna eura. U te tri godine Zeko je kupio srca šibenskih navijača, ne samo zbog svojih golova, od kojih su mnogi bili prava mala remek djela (njemu osobno, kaže, najdraži je onaj koji je postigao u polufinalu Kupa protiv Varaždina), i bespoštednog zalaganja na svakoj utakmici, već i zbog svoje otvorenosti, skromnosti i poštenja. Stoga ne čudi se šibenska publika na vrlo emotivan način oprostila od Zeke. Njegova slika sa šibenskom kapom na glavi, ogrnut šalom koji su mu poklonili Funcuti, ostat će vječno urezana u sjećanja ljubitelja narančaste boje. Baš kao što će taj šal imati uvijek imati posebno mjesto u Zekinoj sobi.
– Jako sam ponosan što sam bio mıljenık Funcuta , uvijek ću čuvati tu uspomenu od najboljıh navijača, kao sjećanje na prekrasne dane koje sam proveo u Šibeniku – poručio je Ermin iz Ankare, grada u kojem živi i igra zadnje dvije godine.
NADAM SE DA ĆE SE ŠIBENIK IZVUĆI IZ KRIZE
Često se, kaže, sa svojim suigračem Antom Kulušićem, još jednim bivšim Šibenikovim igračem, prisjeti šibenskih dana .
– Dosta pričamo o danima provedenim na Šubićevcu. Šibenik mi je ostao u sjećanju kao prekrasan grad, dobrih i ponosnih ljudi i za njega me vežu samo lijepa sjećanja, pogotovo uz moje tadašnje suigrače s kojima sam provodio najviše vremena. Zbog toga mi je jako žao kada čujem što se trenutno događa u klubu, da imaju tako velike probleme, ali nadam se i vjerujem da će pronaći izlaz iz ove krize, jer znam koliko ljudi u Šibeniku vole nogomet i svoj klub – kaže Zeko, potvrdivši tako kako mu je još uvijek jako stalo do svog bivšeg kluba. Dodao je kako i u njegovo vrijeme financijska situacija na Šubićevcu nije bila bajna, plaće bi znale kasniti, ali bi na kraju igrači uvijek bili isplaćeni.
Sa šibenskih tema prebacili smo se na one turske. Život u Ankari je, kaže Zeko, jako lijep.
– Grad je baš po mojoj mjeri i nije se bilo teško navići na njega. Jezik? Pa, već sam naučio dosta turskih riječi koje mi olakšavaju komunikaciju s domaćim ljudima. S trenerom, pak, komuniciram na engleskom jer je takav trener koji dosta voli pričati s igračima. Općenito s njim imam jako dobar odnos – kaže Ermin kojem je u prilagodbi na novu sredinu jako pomagao Ante Kulušić, koji je u Genclerbirligi došao godinu i pol dana prije.
IGRA NA KRIVOJ POZICIJI
– U početku mi nije bilo lako, ali s vremenom sam se privikao u čemu mi je jako puno pomogao Ante. Lakše je kada u stranom svijetu imate nekog svog, a Ante je odličan momak i istinski profesionalac i stalno smo zajedno, i na terenu i van njega – priča Zec.
Premijerna sezona u crveno-crnom dresu za Zeca je bila vrlo uspješna. Nije to bila neka statistika od koje ‘boli glava’, u 25 prvenstvenih ogleda zabio je četiri gola, te isto toliko u turskom Kupu, ali je igrao redovito, asistirao, razigravao momčad. Međutim, u aktualnoj sezoni nije baš zadovoljan statusom.
– S obzirom da sam doveden kao najskuplje pojačanje, nisam zadovoljan svojom minutažom. Očekivao sam kako ću više igrati, barem kao u prvoj sezoni. Na žalost, malo me je poremetila ozljeda zadnje lože zbog čega sam s terena izbivao dva mjeseca. Sada sam, međutim, potpuno spreman, i nadam se kako ću dobivati više prilika. Znam da mogu bolje i da ovo nije moj maksimum, samo trebam dobiti priliku da to i dokažem – pomalo razočarano će Ermin, koji nije baš najsretniji ni pozicijom na kojoj obično igra. Naime, Zeko je klasični golgeter, izvrsnih realizatorskih sposobnosti i sjajne tehnike, i zato pomalo čudi što ga trener Fuat Capa gura na krilo.
– Istina, najbolje se osjećam u vrhu napada i bilo mi je jako teško da se naviknem na tu poziciju jer je prije nikad nisam igrao. Ali kada dođete u klub koji vas je toliko platio nemate se pravo buniti, već igrati ono što trener traži od vas. Unatoč tome uspio sam zabiti neke važne golove – ističe Ermin koji će ove godine pokušati s klubom izboriti nastup u Europskoj ligi, što bi, kaže, bio sjajan uspjeh.
Ono što ga se najviše dojmilo u Genclebirligiju je organizacija.
– Ljudi maksimalno profesionalno obavljaju svoj posao, pazi se na svaki detalj. Posebno su pažljivi prema nama strancima, vrlo su korektni. Primjerice, nikad nisu imali spor niti sa jednim igračem. Turska liga je općenito na puno višem nivou od hrvatske i zato sam ostao neugodno iznenađen kada su u javnost procurile sve one afere oko namještanja i kupovanja utakmica. Nisam mogao vjerovati da se nešto takvo može događati u tako jakoj ligi – kaže Zec, dodajući kako je Genclerbirligi, za turske prilike, mali klub.
USKORO ĆU POSJETITI ŠIBENIK
– Iz Ankare dolazi nekoliko prvoligaša i nemamo baš puno navijača, poput, primjerice, istanbulskih giganata Fenerbahcea, Galatasaraya i Bešiktaša. Međutim, mi smo zadovoljni i ovom grupom koja nas prati, nema ih puno, ali jako su glasni i odani svom klubu – ističe Zeko.
Ermin je ugovor s turskim klubom potpisao na četiri godine i istječe mu na ljeto 2014. godine. Međutim, kako kaže, u nogometu se nikad ne zna gdje vas put može odvesti, neovisno o trajanju ugovora.
– Ovdje mi je jako lijepo, ali iskreno, nadam se kako ću dobiti priliku zaigrati i u nekom većem klubu, možda i u nekoj jačoj ligi od turske – ističe bosanskohercegovački nogometaš koji se nada kako će opet dobiti poziv za nastup u nacionalnoj selekciji.
– Igranje za reprezentaciju vlastite zemlje san je svakog nogometaša, pa tako i moj. Najvažnije je da igram u klubu, pa će i poziv izbornika stići – kaže Zec.
Za kraj smo ga pitali je li nakon odlaska sa Šubićevca dolazio u Šibenik, na ljetovanje, recimo.
– Na žalost još nisam, ali svakako planiram uskoro posjetiti Šibenik, pozdraviti se s nekim prijateljima. Ipak je to grad uz koji me veže puno dragih uspomena – zaključio je Ermin Zec, ‘Dijamant iz Bugojna’.
