PETAR BARANOVIĆ: Puno je lipše na palubi broda nego u uredu dogradonačelnika!

Petar Baranović jedan je od rijetkih šibenskih političara koji je poznat i izvan granica Šibensko-kninske županije i to zahvaljujući svojoj prethodnoj funkciji, onoj šefa Sindikata ribara. Danas je šef županijskog ogranka Hrvatske narodne stranke i dogradonačelnik Grada Šibenika za društvene djelatnosti, i tu nije kraj njegovim političkim ambicijama.
Kada smo zadnji put razgovarali rekli ste mi da se vidite kao saborski zastupnik. Znači li to da ste se umorili od lokalne politike ili mislite da u Zagrebu možete više napraviti za svoj grad? Nisam primijetio da su šibenski političari u Saboru nešto izlobirali za Šibenik.
To ste dobro primijetili ali mislin da bi moj odlazak u Sabor bija povoljan za grad, posebno ako prema nekim prognozama mi pobijedimo na sljedećim parlamentarnim izborima. Dobro je da Šibenik ima svoje parlamentarne zastupnike koji bi bili dobra spojnica između državne vlasti i lokalnih razina, dobro je da ima neko ko će imat dovoljno podataka o potrebama ovoga grada, a biti u kontaktu s ministrima i na licu mista u Saboru. Onome koga ta varijanta dopadne, a nemojmo zaboravit da izborne liste nisu još skrojene, neće bit lako. Tribat će dobro grist cestu i idućih par godina pozdravit se sa svojin privatnin životon.
I ranije ste iskazivali ambicije koje su nadilazile lokalne, pa i hrvatske okvire. Čujem da ste htjeli biti pregovarač s Europskom unijom u poglavlju o ribarstvu. Zašto se to nije realiziralo?
Nisan ja ima nikakve ambicije, ja jesan bija član radne skupine za pripremu pregovora za poglavlje ribarstva. To je bija moj zadnji posal koji san odradija u ime asocijacije koju san nekad vodija, strukovnog Sindikata ribara. Ja ću kolegama ribarima ostat pri ruci bez obzira šta san sad profesionalno u politici, a i moj obrt je dalje registriran i nisan proda ribarski brod. Ribari su me odgojili i formirali u osobu kakva jesan i osjećan obavezu da uvik ostan uz njih, a ribarski brod je garancija da se sutra mogu vratit profesiji i da ne moran biti ovisan o politici.
Jeste li bolji ribar ili političar i u kojoj se ulozi ugodnije osjećate?
Koji posal bolje radin neka ocjene građani Šibenika ali ako se jednog dana buden mora vratiti na palubu ribarskog broda neću to doživiti kao tragediju nego kao povratak duševnom miru. Iskreno, puno je lipše unutra u čoviku kad se nalazi na palubi broda nego u uredu dogradonačelnika, ovo je jako stresno. I ono šta čovika koji svoj posal radi čestito i najbolje šta zna, najviše boli, to je pljuvanje i neobjektivne kritike. Ja jesan za to da se apostrofira svaki naš propust ali ne da se dovodi u pitanje elementarno ljudsko poštenje. To mi puno teže pada nego kad vas valja tramunutana na otvorenom moru, tad bole mišići, a u ovom slučaju boli duša.
Mislite li pritom i na ukazivanje naših novina da niste platili vez za svoj ribarski brod, kada ste prije koji mjesec izjavili da vam financije vodi žena?
Ima puno bitnijih stvari o kojima bi ja mora polagati račune ali naravno da obavezu moran ispuniti. Istina je da je došlo do kašnjenja u plaćanju. Kada su u proliće 2010. došli računi kasnija san s plaćanjem zbog svojih objektivnih financijskih prilika ali kasnije san platija i to.
Ali političar koji bi svojim ponašanjem trebao biti primjer građanima, posebno u zemlji u kojoj je opasno zavladala (ne)kultura neplaćanja, ne bi si smio dozvoliti takav gaf.
To je jedina obaveza u kojoj san kasnija sa plaćanjen, sve moje druge obaveze po obrtu su redovito servisirane. Istina je da gospođa vodi financije, mislim da je u pitanju bija previd, možda se moglo i koju sedmicu prije to rješit, u svakom slučaju to je riješeno.
Ajmo malo na kadroviranje. Nije li današnja vladajuća koalicija grintala protiv instaliranja HDZ-ovaca u gradske tvrtke i ustanove, da bi po dolasku na vlast postavljali SDP-ovce i HNS-ovce?
HDZ je ima običaj da niko ne preživi, pa su smjenjivani i ljudi koji su dobro vodili svoja poduzeća, a mi smo manje radili te stvari. Ostali su gotovo svi ravnatelji osnovnih škola koji su članovi HDZ-a, a u sedlu su ostala i dva HDZ-ova direktora, štoviše mandat im je produljen za četiri godine, to su gospodin Čapin u Čempresima i gospodin Burić u Zelenilu.
Ali neki nisu, niste mi odgovorili na pitanje. Je li kadroviranje u politici nužnost?
U politici je nužnost da vam sustav funkcionira, da imate ljude koji žele raditi i koji profesionalno obavljaju svoj posal bez bilo kakve predrasude prema vama, a posebno bez otvorenoga opstruiranja u poslu. Kad imate ljude koji korektno rade svoj posal kao što rade neki, onda nije problem da ti ljudi i dalje rade, ne moraju biti članovi stranaka vladajuće koalicije niti naših partnera. Prominjeni su oni ljudi koji nisu imali motiva raditi nakon našeg dolaska na vlast i čiji pristup poslu i radne navike nisu odgovarale našim ambicijama. Nije nam imperativ članstvo u stranci ali moramo imati pouzdane ljude. U javnim ustanovama dolazi do prve promjene tek podnošenjem ostavke gospodina Zlatovića.
Na poziciji Zlatovićeve nasljednice gradska vlast rado bi vidjela Senku Bulić. Što ste joj spremni ponuditi u financijskom smislu. Je li istina da je za dramski program kazališta Grad spreman potrošiti oko milijun i pol kuna, što je oko pet puta više od trenutne proračunske stavke?
Nije bilo govora o tako preciznim ciframa. Cifra oko koje se špekulira nastala je zbog činjenice da je ove godine kazalište zaživjelo kroz gradsku riznicu. Ukupan iznos sredstava koji se iz proračuna izdvaja za kazalište ostat će okvirno isti, a povećanje je uvjetovano time da sve donacije i prihodi koje ustanova ostvaruje moraju biti provučeni kroz proračunsku stavku. Ne radi se o povećanju proračuna iz džepova građana nego o usklađivanju poslovanja kazališta koje više ne posluje financijski autonomno, dakle gase se svi računi i kazalište će poslovat isključivo preko riznice, a onda to znači da sav taj promet mora biti prikazan kao proračunska stavka.
Senka Bulić u Velikoj je Gorici radila drugačiji i suvremeniji teatar od onoga na kojega je navikla šibenska publika. Bojite li se negativnih reakcija tradicionalnije publike, kada recimo na daske šibenskog kazališta izađe ekipa iz LET-a 3 sa slikama premijerke nataknutim na spolovila?
Mi smo u razgovorima s njom apostrofirali da šibenska publika ima nekakve navike koje je stekla s obzirom na ponudu koja je vladala do sada. Mislin da je ona toga svjesna ali isto tako ne odustaje od ambicije da uvede neke nove stvari koje šibenska publika nije imala prilike viditi. Hoće li ići toliko radikalno ili će postupno privikavati publiku, to je stvar njene umjetničke suptilnosti i instinkta, ne bi se petlja u njen posal. Mislin da šibenska publika nije autistična, u svakon slučaju očekujemo iskorak naprid.
Šibeniku manjka urbane i tzv. nezavisne kulture, drugačijeg kazališta, performansa, koncerata, festivalskih i art filmova. Kreativcima koji bi se time bavili fali i adekvatan prostor. Prostori bivših kina Tesla i Šibenik nisu u vlasništvu Grada, ali što je s kinom Odeon?
Razmišljamo o što skorijem aktiviranju tog prostora kao i o korigiranju idejnog projekta koji je uključiva vrlo velika ulaganja. Išli bi na elementarno privođenje dvorane svrsi, ali i za to će biti potrebno uložiti nekoliko milijuna kuna. Potrebno je sanirati krov, kompletno prominiti instalacije, obaviti još neke radove vezane uz sigurnosni sustav. Buduća multimedijalna dvorana neće sigurno 2011. biti na raspolaganju šibenskoj kulturi, ali ako bi 2012. mogla otvoriti vrata to bi bilo super.
Grad je, pogotovo u zimskim mjesecima, praktički mrtav. Stječe se dojam da gradska vlast nije puno napravila da se to promjeni. Čini li se i vama da je u Šibeniku koji stremi biti grad kulture premalo kulturnih događaja i da novac za kulturne projekte dobivaju krivi ljudi i institucije?  
Uvode se određeni kriteriji što se tiče gospodarenja novcem u kulturi, ali ja se ne bi složija da je ponuda siromašna. U ovom misecu u tijeku su deseci događanja, ali teško je u vrimenu kada se borite zatvoriti financijsku konstrukciju za elementarno funkcioniranje grada napraviti neke spektakle, posebno izvan turističke sezone, kada je ono malo sredstava kojima raspolažete prioritetno ostavljeno za lito. Grad ima ambiciju postati prepoznatljiva turistička destinacija i moramo biti odgovorni domaćini, prvenstveno okrenuti gostu, a u ostatku godine u skladu s mogućnostima.
Šibenik još nije prodisao kao turistički grad. Na sve strane čuju se žalopojke kako nemamo što tim turistima ponuditi. Jeste li zadovoljni ponudom, kada praktički po gradu pjeva jedna klapa?
Jako je puno ljudi koji sa strane sufliraju šta bi tribalo raditi, a jako je malo onih koji osobnim angažmanom potegnu stvari. Imali smo mi ovoga lita događanja koja nisu bila proteklih godina. Uvedene su neke originalne manifestacije kao tri sajmena dana, imali smo izložbu fotografija Ive Pervana, izložbu fotografija vezanu uz jadransko podmorje, organizirano je i dosta koncerata. Obzirom na ono što smo imali na raspolaganju, mislim da smo napravili maksimum.
Ima li gradska vlast viziju, volje i snage kako Šibenik pretvoriti u turistički grad?
Jedna od mjera je i brendiranje grada. Spomen Šibenika ne izaziva asocijaciju na turizam, osim kod onih koji su ga prije posjetili. Gradska vlast je zato, osim odluke da se ide raditi strategija da se vidi di smo i di ćemo dalje, odlučila ući u proces brendiranja grada. To je dugotrajan proces, želimo sustavno raditi na percepciji ljudi i da konačni rezultat bude da kad se spomene Šibenik ljudi odma isprid očiju imaju neku sliku, nešto specifično šibensko.
Uređenje tvrđave sv. Mihovila Grad je nominirao za dobivanje europskog novca, ali što je s ostalim tvrđavama? Kako se Grad može tako nezainteresirano odnositi prema svom blagu?
Sredstva Grada su ograničena, a od Ministarstva kulture dobili smo prošle godine 100 000 kuna za tvrđavu Barone i ti se novci koriste za izradu dokumentacije koja će biti podloga za daljnje korake. Tvrđava sv. Nikole je pomorsko dobro i nije u vlasništvu Grada. Uređenje te tvrđave je milijunski projekt. Grad financijski nema snage da je dovede u red ali ako Ministarstvo kulture i Županija iskažu volju, onda se zajednički može ući u ozbiljnije zahvate. Grad bi mora ući i u koncesiju tvrđave jer pravno je dvojbeno od Europske unije tražiti sredstva, a da nismo ni u kakvoj pravnoj vezi s tvrđavom iako je ona na teritoriju grada. Iduća godina je godina kada treba naći odgovore kako krenuti u tu priču. Do sada nismo uspili odgovoriti tom zadatku