Kišno jutro u Šibeniku rijetke je vlasnike kućnih ljubimaca spriječilo da svoje omiljene ‘dlakavce’ ne izvedu u šetnju. Jedan od njih je i umirovljeni profesor Drago Tintić koji je nam je predstavio svog Žućka, desetogodišnjeg labradora.
BEZOPASAN ZA MACE
– Ovo su psi koji inače vode slijepe ljude. Dobroćudan je i poslušan. Nikad nije vodio slijepe ljude, a mačka se igra njegovim repom. Eto, toliko je opasan. Kraj mace prođe kao pokraj ‘turskog groblja’ – uvjerava nas profesor, dok mu Žućko mirno stoji ispred nogu.
Tako naoko velikog, a po karakteru mirnog psa ljudi često komentiraju riječima ‘što će ti pas koji ni puše, ni maše’, no Tintiću je njegov Žućko taman po mjeri.
– Znate što?! Meni ne treba agresivan pas. Takve pse ja ne volim jer ih njih ne možete istjerati ono divlje u njemu, a Žućko to nema. On je dobroćudan – podsjeća nas profesor kojega je vrijeme ‘zafrkalo’ pa je umjesto uobičajene šetnje prirodom nedaleko Šibenskog mosta bio primoran svog ljubimca izvesti u šetnju gradskim asfaltom.
Doista, Žućko (iako mu ime to nimalo ne sugerira) izgleda veliko, ali nešto u njegovim očima prolazniku poručuje da se ne boji.
POSEBAN OBROK
Ovaj pas, unatoč svoj svojoj veličini, čak i ne jede koliko se čini.
– Jedne jednom u danu. Na njega mjesečno potrošim 120,00 kuna hrana, a to nije velik trošak. Dobije 35 do 40 dekagrama zrnaca hrane za pse i njemu je to dovoljno – priča nam sugovornik, priznajući da mu koji put ‘gurnu’ ispod stola kad objeduju. No, Žućko se ima čemu nadati svaki drugi mjesec kada mu spremaju obrok od sirovog mesa.
– Ipak je on životinja i treba mu dati takvo nešto – zaključuje naš profesor prije nego što se on i njegov najbolji prijatelj upute dalje.
