Ako zanemarimo vikend zbivanja u gradskim kafićima, onda je 2012. godina u Šibeniku počela tiho (čast iznimkama). No, onda je uslijedilo proljeće i – bum! Zaredali su se festivali jedan za drugim, treći za četvrtim i tako redom sve dok Šibenik napokon nije ponio i epitet – grada festivala. Sad kad je jedna godina ludog (ljetnog) provoda iza nas, ne možemo ne zapitati se što nas čeka u godinama koje tek slijede.
Hoće li gradski oci znati iskoristiti dano kao zalog za sretniju budućnost ili je sve ovo bio pilot projekt koji je u jednom trenutku uspio, ali naposljetku nije pustio korijenje da bi u konačnici urodio plodom. U svakom slučaju, imamo se pravo nadati najboljem.
OTVORENA SEZONA GOSTOVANJA
‘Grad spava, čujen mu disanje (…) Sniva, pun straha i prezira’ stihovi su pjesme splitskog benda The Beat Fleet koji se bez sekunde razmišljanja mogu primijeniti na Šibenik u zimskom periodu. Ili, kao što je hibernacija svojstvena Šibeniku tijekom hladnih mjeseci, tako je festivalsko ludilo karakteristično za Krešimirov grad – ljeti. Sezona glazbenih gostovanja otvorena je prilično rano za šibenske prilike. Sjetimo se, na Sveta tri kralja u Šibeniku, posredstvom Glazbene udruge Šibenski kanal, gostovao je mladi kantautor Luka Belani, koji je isto ponovio nekoliko mjeseci kasnije. Zahvaljujući GUŠK-u ponovno u travnju imali smo koncert inozemnih gostiju, ovog puta kosovskog benda Gillespie u pratnji domaćeg kritičara, glazbenika, novinara Anđela Jurkasa. I onda ponovno mjesec dana kasnije – GUŠK s Proljetnim muzičkim sajmom ili PMS-om koji su svi voljeli. Nakon toga usljedio je prvi Sajmich – sajam rukotvorina u Šibeniku koji je vrlo brzo postao prepoznatljivo ime među šibenskim kreativcima, ali i ljubiteljima unikatnih rukotvorina, te se u nastavku godine ponovio još dva puta. S druge strane, znakove života na trenutak je pokazao inače zamrli – urbani Šibenik i to kroz manifestaciju Poljana Jam koja je nakon desetljeća sna ukazala na populaciju koja postoji, ali sve ovo vrijeme prolazi ispod radara javnosti.
TRADICIJA DUGA POLA STOLJEĆA
U 2012. godini Šibenik i okolica, pa samim time i Šibensko – kninska županija, pokazali su se kao plodno tlo za festivale i ine manifestacije jer sve što se protekle godine zbivalo na svega 2.939 kvadratnih metara, koliko iznosi površina županije, gotovo je, rekli bismo i možda pretjerali, ali neka, epskih razmjera.
Tradicija održavanja festivala u Šibeniku duga je više od pola stoljeća, a započinje s pojavom Međunarodnog dječjeg festivala. ‘Festivalitis’, slatka zaraženost festivalom, pojam je koji je prvi upotrijebila Jasenka Ramljak, dugogodišnja ravnateljica MDF-a, a mi ga primjenjujemo na cijelu županiju gdje smo u minuloj godini imali pravu epidemiju te ‘bolesti’. Samo u Šibeniku imali smo dvadesetak festivala od klasičnih preko zabavnih do urbanih. Gradom su šetali klasičari zaljubljeni u orgulje i hipsteri sa svih strana svijeta, a bilo je i pankera, rockera… Naime, nakon Terranea, festivala svjetskih razmjera, u županiju su stigla još dva koja su sa sobom dovela izvođače i publiku međunarodnog predznaka. U Tisnom smo imali The Garden festival. Nalikovalo je to na nešto poput ‘iskrcavanje Britanaca na šibensku rivijeru’, a onda su europski zaljubljenici u ska ritmove okupirali Martinsku, ali ne zbog kultne Martinska fešte, već zbog novopridošlog Skavillage festivala koji se s otoka Krka spustio do nas s namjerom da se tu i zadrži.
Prvi put u godini iza nas stotine su ljudi plesale sambu, rumbu, salsu, a sve zahvaljujući velikom Salsa Beach Splash Festivalu. Ne smijemo zaboraviti ni Croatian Travel Festival, Musicu Appassionatu, Šibenski plesni festival, Večeri dalmatinske šansone, Off festival, Regius, Treću smjenu, Sweet Sound of Summer… Ako je nešto zaboravljeno, zar ćete zamjeriti?!
