Svojim pristupom šibenska vlast iz grada tjera poduzetnike!

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Vlasnik ste poznatog šibenskog kafića Petar Krešimir IV na šibenskoj rivi i Godimento na Šubićevcu, kako je kriza utjecaja na vaš posao?

Nisam ja osobno vlasnik, već moja supruga Sanja Čatlak, a tvrtka pod kojom radimo nosi ime ‘Jana i Ante’.

Kriza koja je zahvatila sve slojeve društva nije mimoišla ni nas ugostitelje. Što reći? Nama posao ide dobro, vrtimo se oko nule, ako i ponekad uđemo u pozitivu to nije neka zarada, s obzirom na ulaganja koja smo imali. Ukratko, kod nas radnici uredno primaju plaću i u nijednom trenutku nismo bili blokirani, što znači da uredno servisiramo sve svoje obveze. Zaključak – kriza nas je zahvatila, ali ne i uništila.

Kako uspijevate?

Sve je u kvaliteti usluge koju imate, to je ključ našeg uspjeha.

Stalno pričamo o turističkom razvoju Šibenika, no što se zaista događa po tom pitanju, napredujemo li i osjećate li vi ugostitelji taj napredak?

Generalno ne ulažemo u turizam, niti smo turistički opredijeljeni! Grad Šibenik, nažalost, nema niti jednog ozbiljnog turističkog sadržaja. Neka mi netko kaže što je to u Šibeniku vrijedno turističkog posjeta, osim naslijeđene kulturne baštine? Mi smo grad koji ima ogroman neiskorišteni potencijal, četiri predivne tvrđave, zapušteni autokamp Martinska, kanal kroz koji prolazi na tisuće nautičara koji odlaze u Skradin, a da se ne zaustavljaju u Šibeniku, nemamo dostatan privatni smještaj, a o hotelu u gradu da ne govorim. Kako to riješiti? Jednostavno! Prvo Grad treba povećati kapacitet privezišta na rivi putem pontona, treba privući bogatu klijentelu planom i programom, ponudom i kvalitetom. Primjerice, imamo autokamp Martinska koji je 20 godina devastiran, a koji je idealan za gradski turizam i još kad tome pridodamo Jadriju kao gradsko kupalište (koje do danas nije vraćeno u život) i tvrđavu svetog Nikole, te sve ostale sadržaje koje sam ranije spomenuo, dobijemo zaokruženu ponudu. Samo treba zasukati rukave i raditi. Investitora ima i to u onom trenutku kad se raspiše natječaj, samo treba definirati stvari, imati čiste papire i prvenstveno treba znati da nitko ne želi više ulagati svoja sredstva na način na koji se to dosad radilo, a to je – ispod stola. Lokalna samouprava treba biti na usluzi građana i poduzetnicima.

Koji gosti su platežno najdarežljiviji, a koji su škrti? 

Svaki gost je dobar gost, bio on Čeh, Rus ili netko drugi. Istina, zadnjih godina imamo smanjen dolazak Talijana i Nijemaca. Osim toga, trenutno mi u Šibeniku nemamo nikakve goste. Imamo individualne posjete turista koji slučajno zalutaju. Kada bi i došli ciljano, gdje bi spavali kada grad nema hotela.

Naši ugostitelji su razjedinjeni, a samim time i oslabljeni. Mislite li da je to problem?

Pa, da i ne! Mi kao ugostitelji prvenstveno moramo povećati kvalitetu usluge, hrane i pića. Šibenik, primjerice, nema jedan kvalitetan koktel bar, niti vrhunski restoran, a što se toga tiče, nismo uopće napravili raščlambu kakve ugostiteljske objekte želimo. Restorani bi se, po mom mišljenju, trebali dogovorno specijalizirati, tako da grad ima špageteriju, posebne riblje restorane, Steak, Grill House i ostale i da u tome budemo najbolji. Ukoliko ćemo nas deset restorana nuditi svi istu hranu s razlikom u nijansama, nikad nećemo napredovati.

Je li postojala ikakva inicijativa da se organizirate i zajednički privučete goste, kao što su učinili zadarski ugostitelji? 

To je iznimno teško, kao da želite staviti rogove u vreću. Ukoliko tako nešto predložiš, odmah će misliti da imaš neki svoj skriveni osobni interes. Svi smo mi solidno izvarani i imamo zadršku oko bilo kakve ideje.

Može li usprkos svemu tome Šibenik imati elitni turizam? Koje su prepreke razvoja takvog turizma ?

Krešimirov grad ima sve potencijale za razvoj elitnog turizma i ne bi smio pristajati na ništa manje od toga. Zapravo, jedino što dolazi u obzir je razvoj elitnog turizma.

Umjesto najavljenog poreznog rasterećenja za djelatnosti u turizmu, niži PDV je na čekanju. Koliko je to utjecalo na posao?

Utjecalo je. Od toga novca se ne bismo obogatili, ali smo ga mogli uložiti u objekte i tako spremno dočekati sezonu. Svi smo svjesni da ugostitelji rade samo dva mjeseca i da je iznimno važno preživjeti.

U posljednje vrijeme pričalo se o gostima koji iskoriste uslugu ugostiteljstava pa pobjegnu prije no što plate račun. Jeste li i vi bili na meti takvih lopova?

Jesmo, ali oštetili su nas za nešto sitno i nije baš vrijedno spomena.

Bili ste zainteresirani za uređenje i otvaranje ekskluzivnog restorana na tvrđavi, te ste željeli urediti tvrđavu Barone za ovu sezonu?

Kao prvo, latentan je taj nesporazum, između mene i grada Šibenika, mada još uvijek nisam siguran radi li se o trzavicama između gradske garniture i tvrtke koja je u vlasništvu moje supruge, ili sam ja osobno problem u toj priči. Zapravo bih volio saznati što je točno problem. No, vratimo se na pitanje. U jednom trenutku smo biti spremni krenuti u uređenje bar jedne od tvrđava. Istina, izbor je pao na Barone. U gradu smo dobili zeleno svjetlo, izradili smo elaborate, projekte, pa čak smo dobili suglasnosti konzervatora. Plan nam je bio revitalizirati tvrđavu, odnosno vratiti je u stanje u kakvom je ona nekad bila. Otvorili bismo i restoran za elitne goste, a prostor bi dobio i nekadašnje boćalište. Naravno, kad smo dobili svu dokumentaciju, sve je s ponudom za raspisivanje natječaja poslano Gradu Šibeniku. Međutim, u međuvremenu se pojavljuje svima poznata Udruga Juraj Dalmatinac, koja to dobiva bez javnog natječaja. Meni je žao što ta tvrđava danas, dvije godine kasnije, nije revitalizirana. Osobno sam ljubitelj spomeničke baštine i nadao sam se da će ona oživjeti. Umjesto elitnog restorana, imamo to što imao. Eto, nismo se makli niti jedan milimetar.

Vaša supruga planira otvoriti noćni klub u nekadašnjem kinu Šibenik koji bi radio tijekom cijele godine. U kojoj je to fazi? Jeste li dobili sve dozvole, ima li problema i kad bi mogli otvoriti?

Sklopili smo ugovor o najmu ex kina Šibenik i tamo planiramo otvoriti noćni klub. Napravili smo idejno rješenje uređenja diskoteke, s obzirom da u ovom trenutku u gradu nema niti jednog takvog objekta. Željeli smo objekt smjestit na rivu jer je upravo to sinonim izlaska većini mlađih generacija. Kino ima svu potrebnu izolaciju, pa ne vjerujem da će ikome od susjeda smetati glazba. Posebne dozvole nismo trebali ishodovati, samo smo trebali zadovoljiti minimalne tehničke uvjete. Paralelno, moram naglasiti, imamo neke vrlo loše naznake iz Grada. Nakon objave da otvaramo noćni klub u centru, iz nekoliko izvora sam dobio informaciju da gradske vlasti nisu s tim zadovoljne i da će učiniti sve da nas u tome spriječe. Ovim im putem poručujem da se toga ostave jer ću zadovoljiti sve zakonom predviđene uvijete. Opstrukcije kojima se bave u posljednje vrijeme zaista nisu dobra slika za grad Šibenik. Jednom riječju, tjeraju svakog poduzetnika iz grada. Smatram da Grad eventualne probleme, ukoliko ih uopće ima, s mojom suprugom kao poduzetnikom treba rješavati dijalogom, a ne ovako, raznim opstruiranjima.

U medijima su vas prozivali da ste, citiram, ‘čelnik Hvidre koji zgrće bogatstvo na ilegalnim kućama kod Šibenika’. Kako to komentirate?

Taj predmet je trenutno na Općinskom sudu u Šibeniku i do završetka spora suzdržavam se od komentara.  

Jesu li branitelji razjedinjeni i kakve to efekte ima na prava branitelja?

Branitelji i jesu i nisu razjedinjeni. Prava branitelja su nešto što država treba jamčiti, jer su oni u određenom trenutku dali najveći obol za stvaranje ove zemlje, to se ne treba niti u jednom trenutku zaboraviti ili staviti po strani. Problem je što država od samog početka nije imala sustavnu brigu o braniteljima i to je cijena koju danas plaćamo. Moramo shvatiti da branitelji nisu paraziti! Puno se govorilo o brojkama, o pola milijuna hrvatskih branitelja, međutim moramo razlučiti da prava iz Zakona konzumira tek 70.000 stradalnika, ostalih 400 tisuća i nešto hrvatskih branitelja nema nikakva zakonska prava, ne dobiju nikakva materijalna obeštećenja od države. Stoga oni nisu nikakav teret, bespotrebno ih se stigmatizira i stavlja na stup srama. Ako je branitelj obio trafiku, onda se to titulira, nikad niste pročitali naslov da je to učinio partizan ili dezerter. To je sramotno.

Tko je za to kriv?

Uvijek politika. Unutar braniteljske populacije vi danas imate mnoge branitelje koji su otvorili seoska gospodarstva, koji su se sami zaposlili, koji su vrhunski menadžeri. No, o njima se ne priča. Čak je te ljude sram reći da su bili hrvatski branitelji.

Treba li objaviti registar i popis branitelja invalida rata?

Nisam načistu. Jednako tako, nas bi u ovom trenutku trebalo zanimati koliko ima partizanskih mirovina, koliko ima ljudi koji nisu sudjelovali u obrani RH, a ne nalaze se na niti jednom popisu dezertera. Mi također želimo znati kome je Hrvatska majka, a kome maćeha? Ako je netko nakon dva poziva odbio braniti ovu zemlju, to bi se trebalo znati. Ne slažem se s prijedlogom ministra (Freda Matića op.a.) o odvajanju dva posto braniteljskih primanja – kako bi pomogli svojim nezaposlenim suborcima. Tu cijenu, ma i više, čak 10 posto bi trebao plaćati onaj tko nije sudjelovao u obrani ove zemlje. Političari bi za branitelje trebali izdvojiti 20 posto od svojih plaća, a ne da se solidarno proziva nas branitelje. Pobogu, naše mirovine nisu rasle godinama! Istina, nisu male, ali su nedostatne da bi se prehranila jedna četveročlana obitelj.

Novo ministarstvo navodno je ukinulo davanja Hvidri jer u ministarstvu vlada mišljenje da udrugu vodi HDZ-ov kadar. Je li to istina i kakva je uopće suradnja? 

Suradnja nije na zavidnoj razini, nije onakva kakvu smo očekivali. Istina, ja i Josip Đakić smo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i da, vodeći smo ljudi Hvidre. Naša stranačka pripadnost ne smije ni u jednom trenutku biti upitna, naše je pravo da budemo u onoj stranci koju želimo. Međutim, interesi branitelja su nama uvijek na prvom mjestu, mi se prvenstveno bavimo problemom branitelja. Nije točno da Hvidra nije dobila sredstva, dobila je nešto manje novca, ali to je rezultat krize. Sve u svemu, zadovoljni smo.

Koliko članova Hvidra ima i što mislite o ujedinjenju braniteljskih udruga? Je li bilo govora o tome?

Hvidra ima 35,000 članova i jedna je od najmoćnijih Udruga, čak i političkih organizacija u Hrvatskoj. Organizirani smo besprijekorno, imamo preko 150 ureda, 50 zaposlenih djelatnika. Imamo probleme, ali i infrastrukturu koja sve to može izdržati. Mi smo u jednom trenutku povukli i pitanje ujedinjenja udruga, jer smo mišljenja da tu nitko ne bi izgubio i bilo bi logično da ponovo postajemo jedno. Međutim, mišljenja sam da su vlast i država poticale razjedinjenije braniteljskih udruga jer im to treba u političke i manipulativne svrhe. Hvidra nije HDZ-ova, u vrhu Hvidre ima ljudi koji su u SDP-u, HSP-u, HSS-u. Politički smo različiti, ali ni jednu odluku unutar osam godina mog mandata nismo donijeli, a da nije bila jednoglasna


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.