Ne lete danju, vise naglavačke, slabovidni su, žive u špiljama, jamama diljem Lijepe Naše, praznovjerni govore da donose nesreću, drugi da piju krv… I činjenično polako, ali sigurno nestaju. Malo tko zna da baš u šibenskom zaleđu u samo tri špilje i jednoj pećini, živi preko 30.000 šišmiša. Najveća kolonija dugonogih ‘betmena’ u Europi, njih 10.000 nalazi se u špilji Miljacka II, kod Majnolovačkih slapova u NP Krka. Isto toliko šišmiša ima i u arheološkom nalazištu špilji Tradanj kod Zatona, 7.000 živi u Ćulumovoj pećini u zaseoku Ercegovići te oko 2.000 u Škarinom Samogradu kraj Pokrovnika. Kako većina jama i špilja kojih je na ovom području preko 500 nije istraženo, pretpostavlja se da im je broj i mnogo veći.
BAT DETEKTORI
– Znanstvenim istraživanjima i monitoringom stanja na terenu nastoji se doći do podatka koje vrste šišmiša borave u pojedinim špiljama, međutim s tim se tek počelo, i radi se parcijalno jer nema novaca. Zbog toga je vrlo teško reći koliko ih je. Postoji nekoliko načina na koji se mogu pratiti, odnosno brojati, a uglavnom se to radi bat-detektorima, odnosno hvatanjem njihovog glasanja koje je na nižim frekvencijama, pa ga čovjek ne čuje – kaže Anita Babačić Ajduk, ravnateljica županijske Javne ustanove za gospodarenje zaštićenim područjima.
U Europi živi oko 45 vrsta ovih malih letećih životinja, a od toga je čak 35 evidentirano u Hrvatskoj i sve su strogo zaštićene zavičajne divlje svojte.
– Priča da su opasni, da sišu krv, da se namjerno zalijeću i upetljavaju u kosu, nisu istinite. Šišmiši su zapravo vrlo plaha stvorenja, vrlo bitna u održavanju biološke ravnoteže u ekosustavu područja gdje žive, dodaje Anita Babačić. Većina jama i špilja na području Šibensko-kninske županije je neistražena i u njima za sada živi 17 različitih vrsta šišmiša. Niti jedna špilja nije otvorena za turiste, a uz šišmiše, najčešći posjetitelji tamnih i mračnih mjesta su speleolozi i arheolozi.
– One špilje gdje su velike kolonije šišmiša i nisu predviđene za javnost i razgledavanje. Međutim mnoge bi se mogle turistički valorizirati – zaključuje Anita Babačić.
Neopasne i vrlo korisne, samo četiri centimetra duge životinjice gotovo nemaju prirodnog neprijatelja osim čovjeka.
NAPUŠTAJU JAME
– Glavni razlog ugroženosti šišmiša su gubitak staništa, zatrpavanje špilja smećem, te njihovo trovanje pesticidima. Drugi razlog bi bio smanjivanje količine kukaca te uznemiravanje, isušivanje i onečišćavanje voda. Međutim, smeće kao smeće ne utječe previše na život šišmiša jer su to životinje koje, kad se uništi stanište, jednostavno isele iz špilje ili jame i nađu drugi dom – dodaje Teo Barišić, speolog i bivši pročelnik šibenske postaje Hrvatske gorske službe spašavanja.
Koliko su šišmiši korisni govori podatak da njegova jedinka samo u jednu noć može pojesti i do 500 komaraca, tako da su važni za regulaciju broja kukaca u prirodi. Sve vrste šišmiša su ugrožene i zaštićene zakonom. Na svijetu ih je evidentirana 1100 vrsta, a samo tri vrste su krvoločne i hrane se krvlju životinja.
Svake godine 33 europske zemlje potpisnice Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (UNEP/EUROBATS), među kojima je i Hrvatska, obilježavaju Europsku noć šišmiša kako bi upozorile javnost na potrebu zaštite šišmiša.
