Branje grožđa i maslina, sakupljanje smilja, čišćenje vinograda, ali i radovi na plinofikaciji samo su dio poslova kojima se, izvan visokih zatvorskih zidina, mogu baviti osobe na odsluženju kazne u Šibenskom zatvoru. Potražnja za ovom vrstom radne snage, saznajemo od Josipa Višića, upravitelja šibenskog zatvora, iznimno je velika, a na rad izlaze samo uzorni zdravstveno sposobni zatvorenici, koji su odslužili dvije trećine zatvorske kazne.
POSLA PREVIŠE
– Mnoge poslodavce moramo odbiti jer jednostavno nemamo toliko zatvorenika koji bi mogli obavljati takvu vrstu posla. Svi oni da bi uopće dobili mogućnost rada vani moraju prvo dati suglasnost da žele raditi, zatim se obavlja procjena rizičnosti, a suglasnost za rad mora dati i Uprava za zatvorski sustav. U šibenskom zatvoru trenutno imamo desetak zatvorenika koji već dvije godine konstantno s manjim prekidima rade na vanjskim poslovima, poput rezidbe i čišćenja vinograda, a sada su trenutno u berbi grožđa kod braće Ante i Zdravka Kursana u Jadrtovcu – priča nam Višić.
Rad zatvorenika u hrvatskim zatvorima, odnosno izvan njih, nije obvezan, ali je među kažnjenicima vrlo popularan. Riječ je o ne tako dobro plaćenim poslovima na kojim zatvorenici na ruke dobiju tek 25 posto, u ovom slučaju u berbi babića na Jadrtovcu zarade tek 16 kuna na dan.
– Hvala Bogu, kod nas bijega nije bilo, kao u nekim zatvorima, a niti radnih ozljeda. Ovi poslovi su među zatvorenicima jako popularni jer znače slobodu koju u zatvoru nemaju. Što se plaće tiče, zatvorenici dobiju tek četvrtinu zarađenog, ostatak ide zatvoru koji u nekim postotcima novac ulaže u poboljšanje uvjeta života i rada zatvorenika. Mi smo, primjerice, lani tim novcem kompletno uredili jednu kupaonicu za zatvorenike – priča Višić.
Na pitanje da li bi se Dragan Paravinja, kojeg se tereti za ubojstvo, silovanje i pokušaj silovanja 17-godišnje Antonije Bilić mogao uskoro naći na nekoj berbi grožđa, upravitelj zatvora u Šibeniku odgovara da to nije moguće jer se radni angažman odnosi samo na zatvorenike, a ne na pritvorenike.
– Da je presuda pravomoćna, on bi mogao raditi samo u zatvoru, ne vani zatvora – kaže Višić.
I DRŽAVA PLAĆA RAD ZATVORENIKA
Oko 150 šibenskih zatvorenika imaju na raspolaganju i rad u zatvoru, na poslovima u kuhinji, praonici, skladištu, knjižnici, zatvorskoj prodavaonici…
– Na tim poslovima radi tek 30 posto zatvorenika. Naravno, ne u punom radnom vremenu. Bolje su plaćeni nego oni zatvorenici koji idu na radni angažman van zatvora i plaća ih država, ali im ne ide radni staž – otkriva upravitelj.
Najbolje će zasigurno proći oni zatvorenici koji idu na odsluženje zatvorske kazne do godine dana, a stalno su zaposleni. Naime, neki od njih neće dobiti otkaz jer za njih postoji mogućnost nastavka rada dok su u zatvoru.
– Imali smo nekoliko takvih slučajeva. Posljednji je bio jedan djelatnik šibenskog Vodovoda i odvodnje. Svaki dan je odlazio na posao i po završetku radnog vremena se vraćao u zatvor. Samo, tada dodatno plaća troškove smještaja u zatvoru – priča nam Višić.
Država za svakog zatvorenika mora potrošiti oko 200 kuna dnevno, a samo ih hrana košta oko 40 kuna. Iako su svi zatvori u Hrvatskoj pretrpani, ove godine šibenski se zatvor može pohvaliti sa 48 zatvorenika manje nego lani. Naime, trenutno kaznu zatvora služi 150 zatvorenika dok ih je lani u ovo vrijeme bilo čak 198.
Poduzetnici ne plaćaju redovno ni zatvorenike
Rad zatvorenika ‘na svježem zraku’ postao je hit tek prije tri godine kada su poduzetnici počeli sve više tražiti jeftinu, uglavnom sezonsku radnu snagu, pa su se naposljetku obratili Upravi za zatvorski sustav odnosno najbližoj zatvorskoj Ustanovi.
– Prvi ugovor šibenski zatvor sklopio je s Badelom, a zatvorenici su radili u vinogradu Miranje u Benkovcu. Radili smo i u jednom Barakinom vinogradu Prižba između Srime i Jadrije. Nudili su nam i ugovor za branje smilja na skradinskom području, ali tu je bio problem što su plaćali samo tri kune za ubrani kilogram, a trebalo je nabrati nekih tonu pa nam to nije bilo isplativo. Tražili su i radnike za osmosatni rad na plinofikaciji na području Splita, ali nije bio ekonomičan… – priča nam Josip Višić, upravitelj Kaznionice i zatvora u Šibeniku. Saznajemo da se pri odabiru ugovora koji se sklapaju s Upravom zatvora često ide na sigurno jer bilo je slučajeva da zatvorenici rade, ali da naknadu za učinjeno Zatvor dobije tek godinu dana.
