Udruživanje u zločinački pothvat zbog ubojstva, razaranja, pljačke, progona, deportacije, nečovječnih djela i okrutnosti za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja 4. i 5. kolovoza 1995. godine, sukus je zajedničke optužnice i nepravomoćne presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Očekuju da će im Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda u Deen Haagu u petak 16. studenog izreći drugostupanjsku i konačnu presudu. Presuda bi trebala potvrditi ili utjecati na dodijeljene 24 godine zatvorske kazne Anti Gotovini, te na izrečenih 18 godina Mladenu Markaču. U trenucima objave ovog teksta, diljem zemlje organiziraju se skupovi potpore hrvatskim generalima, s nadom da će im kazna biti smanjena ili ukinuta. Paralelno, nevladine udruge za ljudska prava poput Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i Kuće ljudskih prava iz Zagreba kontinuirano upozoravaju na brojne neriješene slučajeve pokolja srpskih civila u ratnim akcijama na području Hrvatske i BIH. Prema dostupnim podacima, tijekom Domovinskog rata ubijeno je preko 600 civila i srušeno 22 tisuće kuća. Dok zločine danas nitko više ne može negirati, okolnosti pod kojima su se događali uglavnom nisu rasvjetljene pred javnosti i pravosuđem.
OPTUŽUJUĆI BRIJUNSKI TRANSKRIPTI
Da se nešto gadno odvijalo devedesetih, pred sudom najsnažnije svjedoče tzv. Brijunski transkripti odnosno prepiska razgovora hrvatskog državnog i vojnog vrha pred akciju Oluja, 5. kolovoza 1995. godine. Iako ne postoje pisane zapovjedi za etničko čišćenje teritorija od Srba, oni jasno pokazuju da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman želio masovni odlazak srpske manjine, što je korišteno kao glavni dokaz na sudu u Haagu. Također, činjenica da ubojstva srpskih staraca, žena i djece nisu nikad procesuirana pred hrvatskim pravosuđem, kumovala je visokoj presudi optuženim generalima, koji su nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana i bivšeg ministra obrane Gojka Šuška jedini platili ceh. Da su policija, državno odvjetništvo i sudovi odradili svoj posao, Haaški sud se vjerojatno ne bi ni bavio Hrvatskom, zaključio je Goran Mikuličić, odvjetnik optuženog generala Mladena Markača.
– Hrvatsko pravosuđe, pod kojim podrazumijevam također policiju i državno odvjetništvo, trebali su odraditi svoj posao i pronaći krivce za pojedinačne zločine još devedesetih. Da su to napravili, Haaškog suda za Hrvatsku vjerojatno ne bi ni bilo – započinje Mikuličić.
KOMPROMITIRAN HAAŠKI SUD
Uoči konačne presude, Markačev odvjetnik je razmjerno optimističan.
– S pravnog stajališta, realno je očekivati znatno blažu kaznu ili oslobađajuću presudu. Nema razloga da Žalbeno vijeće prihvati tezu tužiteljstva o udruženom zločinačkom pothvatu – govori Mikuličić, no oprezno dodaje kako je Haški tribunal poznat po neuobičajenim odlukama, zbog čega uvijek treba očekivati iznenađenja. Nada se da ih ovaj put neće biti.
Tezu o udruženom zločinačkom pothvatu ne poznaje ni međunarodno običajno pravo, dodaje Jadranka Sloković, odvjetnica koja je u Haagu branila tzv. vitešku skupinu te zajedno s Čedom Prodanovićem pred istim sudom obranila Rahima Ademija.
– Haaški sud je napravio veliku grešku uvođenjem te konstrukcije, koja ne postoji u međunarodnom pravu. Zločinački pothvat je isključivo doktrina Haaškog suda i koja će ga dugo kompromitirati, zajedno sa svim njegovim odlukama – ističe Sloković.
Markačev odvjetnik Goran Mikuličić se složio s konstatacijom o kompromitiranosti Haaškog suda, potkrijepivši to s činjenicom da su se brojni bivši suci, uključujući i nekadašnju predsjednicu drugostupanjskog žalbenog vijeća Haaškog tribunala Patriciu Wald, javno distancirali od prakse suda. Ističe kako to što žalbeno vijeće nije uvažilo nove dokaze obrane u žalbenom postupku ne znači da će konačna presuda biti loša.
– Uvođenje novih dokaza u proces ne podudara se s izlaznom strategijom Haaškog suda, koji mora završiti svoje djelovanje do određenog roka. Uvođenje novih dokaza, bilo tužiteljstva ili obrane, značilo bi produžavanje procesa, što bi otežalo rad sudu. No, to ne znači da će presuda biti nepovoljna – poručuje Mikuličić.
