– Kafići, klubovi, suvenirnice, trgovine, neka rade svaki dan, i do jutra, samo neka se pazi da radnici budu plaćeni. Mi smo turističko središte i trebali bismo ova dva ljetna mjeseca raditi puno parom. Zašto ne radimo? Ne znam. Valjda kriza ili vlasnik ne želi zaposliti još jednog radnika. Ljeto je jedino vrijeme u godini kada ovdje ima nešto ljudi, gradska jezgra je zimi ‘mrtva’. Moje je mišljenje da i u sitnim noćnim satima i te kako postoji potreba za otvorenim trgovinama. Meni nije teško raditi ni ujutro, ni navečer, zimi ću odmarati kao i većina drugih Šibenčana sezonaca – kazat će Ivana, mlada prodavačica u jednoj suvenirnici u Šibeniku. Ivana je pogodila u bit problema šibenskog turizma – svi bismo mi htjeli goste, no malo se tko spreman potruditi ili je uopće u mogućnosti za stvaranje pretpostavki da oni zapravo i dođu kod nas. Rezultat – loša turistička statistika koja je u svibnju Šibenčanima opalila pljusku sa 17 posto manje gostiju no u istom razdoblju lani. Veliki problem, drže stručnjaci, jest u manjku ponude. U Šibeniku, naime, nakon 21 sat turist ne može dobiti – gotovo ništa.
NEMA ŠOPINGA
Može nešto pojesti u nekom od malobrojnih restorana ili popiti piće u jednom od šibenskih kafića, ali suvenirnice su zatvorene, vlasnicima butika ne pada na pamet raditi nakon 21 sat, a ako ste slučajno u grad došli nedjeljom, neće raditi čak niti trafike ni dućani prehrane. Nedjeljom turisti imaju dodatan problem – osim što ne radi nijedna trgovina, ne postoji otvorena mjenjačnica u kojoj bi se mogla razmijeniti strana valuta. Stoga se postavlja pitanje kako će Šibenik, inače tanak turističkom ponudom, uopće zadržati gosta? Ako pitate trgovce, njima je to potpuno logičan problem s obzirom na ograničenja koja je pred njih stavila država.
– Naš zakon je manjkav. Dozvolili su nam da radimo 24 sata, ali su nam ograničili pravo rada na osam sati. Ako želite raditi duže u sezoni, vlasnik prvo mora zaposliti još jednu osobu, a potom je u noćnim satima (a time se misli na vrijeme nakon 20 sati) platiti duplo – kazala je Ivana Jurišić Rakić, predsjednica Ceha za trgovinu za Šibensko-kninsku županiju.
Tvrdi da to nije jedini problem, jer osim što se za radnika mora osigurati dupla dnevnica, i davanja državi su mnogo veća.
– Osoba koja radi noćnu, sutradan mora imati slobodno. Jedino što vlasnici obrta mogu napraviti je otvoriti trgovinu sutradan u 12 sati i tako eventualno doskočiti problemu dodatnog zapošljavanja. Ukratko, država nam s jedne strane daje odriješene ruke, ali nam to skupo naplaćuje i to je jedini razlog zašto naši ne rade u sezoni duže – zaključuje Ivana Jurišić Rakić.
U ugostiteljstvu je nešto drugačija priča, naime restorani, kafići mogu zatražiti duži rad od Gradske uprave, ali do sada za tim nije bilo potrebe – saznajemo od Josipa Smolića, predsjednika Ceha ugostitelja Šibensko-kninske županije. S tim se slažu i ostali ugostitelji i trgovci iz gradske jezgre, s tim što kažu kako je za vrijeme Međunarodnog dječjeg festivala grad ponešto živnuo.
MADE IN CHINA
Prigovaraju i ponudi koja se većinom svodi na artikle ‘made in China’. Dok nam kulturna baština nudi more ideja za autohtoni hrvatski suvenir većina trgovina uvozi jeftinu kinesku robu prodajući je ‘na kile’ pod domaću. Naravno, tu i tamo otkriju se figurice čovječuljaka u mornarskim majicama, može se pronaći koji magarac, koza ili školjka, tobože iz Jadranskog mora, no i to su proizvele vrijedne ruke kineskih, a ne hrvatskih radnika.
– Nismo mi Hvar ili Opatija, tamo se troši, nisu naši gosti elitni, a i nemamo im što ponuditi, pa zato i ne treba raditi cili dan – noć. Ovo je grad bez hotela ili pravog restorana, što će nam onda 24 satne suvenirnice – kaže vlasnik jedne od trgovina, želeći ostati anoniman.
Zaključuje da većina nema novca za još jednog zaposlenog, a priznaje da ionako slabo plaća sadašnje radnike jer je ponuda na tržištu rada prevelika.
