Od 1. ožujka odlukom Vlade Kukuriku koalicije, počela se primjenjivati nova stopa PDV-a od 25 posto, jedna od najviših u Europi, samo je u Mađarskoj veća. Ostaje dvojba – je li to očajnički potez Vlade da začepi rupe u javnoj potrošnji ili, pak, dio paketa konzistentnih mjera ekonomske politike koji bi, u konačnici trebao dovesti do dva najvažnija cilja – gospodarskog rasta i povećanja zaposlenosti. Ono ipak što je najvažnije, znači li rast PDV-a za dva indeksna poena da će se i ovoga puta sve prevaliti na leđa građana, radništva i srednjeg sloja, koji su najmanje krivi što je Hrvatima „voda došla do grla“. Sindikalni čelnici ne dvoje da će cijene rasti te da će poskupjeti sindikalna košarica. No, ističu, kako je zasada teško praviti izračune te sindikalne košarice, jer se još ne zna koji bi proizvodi mogli poskupjeti i koliko. Ono što se zna, to je da će uz novi PDV zasigurno poskupjeti struja i plin. Također je poznato, da su i bez ovog novog PDV-a, cijene osnovnih živežnih namirnica – mlijeka, mesa, šećera, brašna, riže, od početka ove godine svaki tjedan rasle za jedan do dva posto, pa su te namirnice već poskupjele između 10 i 20 posto. Stupanjem na snagu 25-postotnog PDV-a cijene tih namirnica zasada nisu dodatno podizane, no, s druge strane neki lokali već su podigli cijenu kave za jednu kunu, a za toliko su poskupjele i cigarete.
A je li veći PDV donio i veće cijene živežnih namirnica, provjerili smo reporterskim đirom po šibenskoj tržnici, na kojoj je u jutarnjih sati vladala uobičajena vreva.
NEMA NAŠ SVIT NOVACA
Josip Trogrlić, registrirani je trgovački obrtnik, na njegovom banku nalazimo izdašnu ponudu voća i povrća. Jabuke i naranče su mu po 10 kuna, blitva i zelena salata također 10 kuna.
– Cijene nisu podizane od nove godine, a ne namjeravamo ih mijenjati ni zbog većeg PDV-a. Iskreno, one bi u prvom redu trebale biti veće, ponajprije zbog stalnog poskupljenja goriva, a ne zbog rasta PDV-a. No, moramo se odreći dijela svojih marži zbog naših kupaca. Vidite, građani imaju sve manje novca, to se svakodnevno osjeća, stoga bi bilo suludo da im kućne budžete, uz brojna druga poskupljenja, opterećujemo višim cijenama voća i povrća – priča Josip Trogrlić.
Slično zbori sa susjednog štanda Seka Mijić iz Bilica, koja nudi svoje povrtlarske kulture – blitvu, mrkvu, kapulicu mladu.
– „ Ma kakvo podizanje cijena. Nema vam, moj šjor, naš svit novaca ni za kupovinu po sadašnjim cijenama. Molim se Bogu da prodadem bar dio ove moje robe, da pokrijem osnovne troškove – kazala nam je dugogodišnja prodavačica Seka Mijić.
Na voćarskom štandu Vjerande Mrmić primjećujemo banane po cijeni od 12 kuna i limune po osam, ali i po 12 kuna.
– Nije došlo do poskupljenja naše robe. Naime, unatoč većem PSV-u zasada su veleprodajne cijene voća ostale iste. Ako dođe do korekcije cijena u veleprodaji, naravno da će se to odraziti i na njihovo povećanje ovdje na tržnici u maloprodaji – rekla nam je prodavačica Vjeranda Mrmić.
MESARE UNIŠTAVA UVOZ
Ulazimo u Mesnicu „Ljubić“, smještenu u istočnom „kantunu“ Šibenske tržnice, a u njoj osim prodavača, nigdje nikoga. A u mesnici vise ponajbolji „bokuni“ raznovrsnog svježeg mesa.
– Nema više ništa od ovog našeg posla. Znate i sami, jadan ovaj naš narod nema novca. Pa i ne pada nam napamet dizati cijene. Evo, vidite ovisno o pozicijama, prosječna cijena junetine je oko pedeset kuna, a teletine oko sedamdesetak kuna. A svo ovo meso koje vidite, isključivo je naše domaće, hrvatsko, svo ono ima uredne deklaracije o porijeklu i kvaliteti. Uništila nas je nelojalna konkurencija. U Hrvatskoj raznorazni mešetari uvoze i prodaju nekvalitetno meso, a nad tim i takvim uvozom nema nikakvih mehanizama kontrole. Primjerice, u nekim trgovačkim lancima, a i neki naši domaći mesni proizvođači, prodaju junetinu po samo 25 kuna za kilogram, a nitko ne zna uopće njezino podrijetlo. A naš narod koji pao na prosjački štap, nema izbora te kupuje meso po tako niskim cijenama, ne znajući što zapravo jede – izjadao nam se mesar Ivica Ljubić.
U susjednoj trgovini suhomesnatih proizvoda, koljenica se prodaje po 25,90 kuna, šunka po 34,90 kuna, a za butne mišiće valja izdvojiti 22,90 kuna.
– Zbog većeg PDV-a poskupilo je tek dvadesetak posto artikala našeg asortimana, ali je riječ u neznatno većim cijenama koje se tek mjere u lipama – ljubazno nam je kazao tamošnji prodavač.
Našom šetnjom šibenskom tržnicom, stigli smo i do ribarnice. Kako je bio petak, u njoj neopisiva gužva, uz bogatu ponudu plodova mora. Za jednim od banaka pronalazimo Vitomira Vujka, dugogodišnjeg trgovačkog obrtnika ribom, poznatijeg kao nogometnog delagata.
– „Ma koji PDV i veće cijene. Ma tko bi uopće više kupova kad bi podizali cijene. Kriza je, ljudi nemaju novaca. Nema poskupljenja, a neće ga ni biti. Baš suprotno, evo, primjerice, danas smo kalali cijenu cipala sa 50 na 40 kuna, a sipe sa 90 na 80 kuna. Srdela se prodaje po niskih 10 kuna, kako bi i najsiromašniji sloj mogao petkom sebi priuštiti riblji obrok“ – veli Vitomir Vujko.
SVE PRAZNIJE KESE
Međutim, za razliku od trgovaca i prodavača na šibenskoj tržnici i njihovih tvrdnji da su cijene ostale na istoj razini, dijametralno suprotno razmišljaju kupci, dakle, građani koji svakodnevno kupuju osnovne živežne namirnice.
– Ma naravno da je poskupilo. Dosta je toga u posljednje vrijeme išlo gori. Poglavito su, po mom mišljenju, visoke cijene zelenja, primjerice, salate i blitve. Uglavnom, prilikom svakodnevne opskrbe trošim sve više novca, a kese su mi sve praznije – rekla je Šibenčanka Mira Branisavljević.
Njezina razmišljanja, pak, podijelila je i njezina sugrađanka Tijana Erceg.
– Čini mi se da su svakog dana cijene sve veće. Za uobičajenu košaricu kućnih potrepština za ishranu, izdvajamo sve više i više kuna – kazala je Tijana Erceg.
