Mini je poput trajne dijagnoze, kad se zarazite nema vam spasa!

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Baš poput neke američke, utegnute plavuše u šljokičastoj haljini, na podnevnom suncu privlačio je pažnju snježno-bijeli, ‘nafrizirani’ Mini Morris. ‘Kalani’ kabriolet, s ručno izrađenim unikatnim ukrasima, pojačanim gumama priskrbio je vlasniku ‘pet minuta slave’. Izložen na rivi s još 20-ak Mini Coppera na trećem susretu oldtimera Mini kluba Šibenik, savršeno je upotpunjavao mediteransku slikovnicu dokonih šetača, kafića, palmi i mora. Ovaj ‘razmetljivac’ pripada seriji iz 1971. godine, no zbog opreme, kao i zbog novih bež sjedala od eko-kože, doimao se poput eklektične igračke.

– On uvijek odskače od drugih po boji, eleganciji. Jedan Austrijanac prošlo ljeto bio je toliko impresioniran, toliko moćan mu se učinio. Rekao je: ‘samo daj neku cijenu, dam ti koliko hoćeš’. No, ne želim ni pričati o prodaji… – ponosan je Nenad Ivanov iz Zadra.

Automobil je kupio još 1981. godine, od tada ga pomalo preuređuje. Ni sam nije siguran koliko je uložio u preuređenje, jer je sve izrađivao sam.

– Vidite ova, kako bi ih nazva, usta. To sam dizajnira mjesec dana samo da bi se uklopilo u izgled auta. Nije ni njegova maska original. Autentični su samo farovi, konstrukcija – objašnjavao je Ivanov porijeklo svakog detalja.

Opremio je Mini s podnim svjetlima iz Amerike, koje podešava pomoću daljinskog upravljača. S karte boja odabrao je plavu, nada se samo da ga policija neće previše gnjaviti.

– Ne držim do toga da bude oldtimer, jer bi trebali biti originalni dijelovi. Htio sam napraviti lijep auto. Vidim kako ljudi reagiraju, to mi daje eksploziju, volju da radim dalje – poučio nas je Ivanov.

SAMO ORIGINAL DRŽI CIJENU

Ostali ljubitelji Mini Morrisa ne dijele Nenadov entuzijazam prema ušminkavanju. Baš kao što svi restauratori svijeta pokušavaju u potpunosti očuvati umjetničko djelo, poštujući njegovu originalnu konstrukciju, tako i ljubitelji oldtimera nastoje svoje automobile ‘zamrznuti’ u prošlosti. Cijeni se izvornost, od sačuvanog prvog sloja boje, do održavanog motora, svjetala, sjedala, karoserije. Dodaci, koliko god zanimljivi bili, samo mu umanjuju vrijednost. Tako da je Nenadovo ‘friziranje’ automobila u Mini zajednici na cijeni koliko i nedavni pokušaj 80-godišnje Španjolke, amaterske slikarice, da sama restaurira lik Isusa Krista na freski iz 19. stoljeća. Njen neuspio pokušaj izazvao je zgražanje cijelog svijeta i restauratora, jer je fresku nepovratno uništila. Da pravila ipak nisu tu samo da se krše, vjeruju ostali sudionici susreta. Osim šibenskog nebeskoplavog Mini Coppera iz 1968. godine, koji pripada talijanskoj ediciji, među ljubiteljima se isticao zeleni, rally automobil iz 1964. godine. Originalnog Mini Morrisa s bijelim krovom čak iz Bratislave dovezao je predsjednik Mini kluba iz Slovačke. Štefan Bollo, ponosni vlasnik kaže kako ga njegov ljubimac nijednom nije iznevjerio na cesti.

– Mini je poput trajne dijagnoze, kada se jednom zarazite, nema vam spasa. Na njemu ništa nije dirano. Jako malo takvih primjeraka na svjetskoj razini je u voznom stanju – kroz smijeh je objasnio Bollo.

– Ljudi najviše zapažaju preradu. Međutim, ovaj auto je došao u komadu u Hrvatsku. Izgleda bez veze ljudima koji nisu poznavatelji, no to je jedan od najskupljih Minija koji se trenutno voze po Hrvatskoj. Košta između 20 i 25 tisuća eura – rekao je Toni Vranjić, predsjednik Mini Morris kluba Šibenik.

MINIJA MU SLUPAO AUTOBUS

Većina Minija te generacije ipak je u komadima. Dokazuje to i priča Šibenčanina Dragana Šupe, koji je Minija razbio na snijegu. Kasnio je na posao i počeo se okretati u zavoju, što je prestravilo vozača autobusa iza njega. Rep autobusa ‘poljubio’ je Minija i izbacio ga s ceste zauvijek. Očuvani bež Mini s tamnim krovom podsjetio je Šupu na minula vremena i nedovršene obaveze.

– Volija bi da je moj ovakav. Razbija san ga prije 30 godina. Imam ga još uvik, ostavija sam ga na njivi. Nabavija sam sve dijelove, ali stoji na kiši, motor se napija vode. Srećom, ne trune jer nema soli – prisjetio se Šupe, jedan od Šibenčana kojem je Mini Morris bio prvi automobil.

– Kupija san ga u drugoj generaciji, kada je bilo polovnih na tržištu, pala im je cijena. Onda su ga svi kupili, od Bare Šarića pa dalje. Nakon nesreće, moj im je služija za skidat dijelove, da bi im alat, skidali bi se s njega… Ne mogu ga prižaliti – rekao je Šupe i slegnuo ramenima.

ALAN FORD JE HRVATSKA PRIČA

Ostaci originalnog Mini Morrisa koji kisnu na njivi, Splićaninu Miji Merčepu vjerojatno bi se činili poput neslane šale. Njegova životna filozofija je Alan Ford i legendarna TNT organizacija.

– Imamo najljepše žene, a najmanji natalitet, prekrasnu zemlju, a tjedan dana turizma… Alan Ford je tipična hrvatska priča – rekao je Splićanin.

Na susretu u Šibeniku pojavio se sa žutim Minijem s TNT logom i slikom elegantnog lopova sir Olivera. Mini mu služi za dostavu cvijeća.

– Pripadam generaciji odrasloj na stripovima. Logično je bilo da cvjećarnu nazovem TNT. Bila je to retro priča, a Mini se očekivano uklopio u sve to. Mada, većina ljudi koji dolaze, ne znaju puno o stripu, pa ih mi malo educiramo – kaže Merčep.

Za razliku od cvjećarnice u Alan Fordu, koja TNT špijunima služi kao paravan za obavještajne poslove, Mijo pošteno radi.

– Mi se trudimo da što manje mutimo, al pitanje je koliko smo uspješni. Cvijeće je oduvijek luksuzna roba, većinom radimo vjenčanja i to je ok jer su svi hepi, sporovode ne radimo – smije se Mijo.

Žuti Mini ostavio ga je tri puta na cesti, ali ga nikad nije morao šlepati.

– To je auto za koje morate imati minimun tehničkog znanja da biste s njim krenuli na put. Onda se to sve riješi na cesti i to je najlipše kod njega. Kad vi sami popravite nešto, onda se osjećate sretniji, ali kada se pokvari, mrzite ga najviše na svitu. Isto tako ga mrzite najviše na svitu i kada ga uspijete popraviti nakon 2, 5, 10 sati, ali vam daje nešto što nijedan drugi auto ne daje, a to je osjećaj slobode. Vremeplov imate, možete se prebaciti u to vrime…

Idealan stimulator za put u prošlost svakako je glazba. Omiljena glazba većini ljudi koji voze Minija je soundtrack iz filma ‘Dobar posao u Italiji’ (film koji je proslavio Mini Copper op.a). Međutim, na repertoaru ima i novijih stvari.

– Recimo, ‘Bourneov identitet’ i ‘Ready, steady, go’ Paula Oakenfelda… Meni je ta najdraža, možete se igrati… Ujutro se probudite i kažete, danas ću biti Jason Bourne ili agent 007 – kaže Merčep. Doduše, nastavke o špijunu Jamesu Bourneu američkog pisca trilera Roberta Ludluma nije gledao.

– Ne volim remakeove i nastavke, to je tipična američka priča – zaključuje Merčep.

Štancaju serijale zbog para, sve dok ne unište priču, kaže Splićanin. Zato se valjda, isto kao s Minijem, drži jednog, jedinog originala.


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.