MAGAZIN IŠ DONOSI: Jure Teskera – Čuvar šibenske tržnice

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Popularnost koju policijska značka s brojem 05260 ‘uživa’ među redovitim ‘hodočasnicima’ pijace, neoboriva je. Jure Teskera je i sam je svjestan toga, pa tu spoznaju drži kao svoj najveći adut. Njegov blagi pokret glavom, gotovo neprimjetan, bio je dovoljan da dvojac koji je ‘srkao’ kavu na štekatu nedaleko Vanjskog promptno pomakne svoje nepropisno parkirano vozilo. Bez ijedne izgovorene riječi. Ako koji put i treba ulaziti u raspravu s prekršiteljima slova zakona, Jure će kazati da je bolje 50 minuta pregovarati, nego pet sekundi ratovati. Iz tog razloga za pojasom ne nosi palicu. No, tko je zapravo čuvar šibenske pijace? Doznajte u nastavku.

K KAO KAVA I KAZNA Radni dan započinjem kavom u uvijek istom društvu, u kafiću ‘Beg’ na početku pijace. Tamo malo razglabamo, pročitamo novine da budemo u tijeku događaja. Onda idem u ophodnju Ulice Slobodana Macure, to mi je glavna ulica, a ujutro se, uglavnom, tu obavlja dostava robe. Ljudi ili zaborave gdje ne smiju parkirati ili jedni drugima namjerno prkose. Zatim se, naravno, piše kazna. Nisam baš za pisanje kazni. Danas je najmanja iznosi 300 kuna, a izvući nekome iz džepa 300 kuna nije lako. Čovjek ne radi, žena ne radi, djeca, troškovi škole, drva…Teško je. Gruba su vremena. Gledam kako bi meni bilo da me netko ‘opali’ po džepu. Bilo bi mi teško, čini mi se da ne bi mogao doći k sebi.

TUĐMAN Policiji sam pristupio 5. kolovoza 1990. godine. Živo se sjećam tog dana, imao sam lijepih godina. Mislio sam da me neće ni primiti, ali bio sam psihofizički spreman. Bili smo u Zagrebu i točno se sjećam što nam je rekao pokojni predsjednik dok smo bili postrojeni: ‘Gospodo, molim vas, ali vam i naređujem, da vas građani kada dođite u gradove diljem Hrvatske prihvate kao svoje policajce, da služite na čast svom narodu, da vas vaš narod prihvati kao vaše, a ne kao strance’. To nikad neću zaboraviti. Dandanas se držim tih riječi. Stavio sam se tu kao sluga, a normalno je da ću se nekome i zamjeriti. Obično onaj komu sam se zamjeri, kasnije mi se došao ispričati.

ŽULJAVE RUKE Na pijaci me aposlutno svi znaju, a i ja njih. Šest godina je to moje područje nadzora. Ne mogu mi lagati, točno znam kakav je tko kao osoba. Njima se uvučem pod kožu, a takav i mora biti policajac u zajednici. Ako se čovjeku uvučeš pod kožu, sve će ti reći. Ako nema povjerenja, ako te nešto građanin pita ili zamoli, a ti to nisi napravio, on više neće imati povjerenja. Koliko god da ima trgovaca koji prodaju zelenilo, sve ih znam, imenom i prezimenom. Ponekad mi ljudi prilaze pa pitaju ‘Jure, di se prodaje baš ono domaće’, a ja im kažem tražite ih po žuljavim rukama, to su ti pravi.

CEMENT ILI PIŠTOLJ U Kijevu sam rođen i tamo sam živio do rata 1990. godine. U ratu su mi, nazovimo ih, četnici, Srbi, JNA zapalili kuću i cijelo selo. Bio sam prisiljen otići pa sam odlučio doći u Šibenik. Tu sam, evo, 20 i neku godinu. Prije rata radio sam u Dalmacijamentu u Splitu pa sam kasnije računao da je lakše nositi pištolj nego vreću cementa. I nisam se prevario (smijeh).  Ali ću iskreno reći da sam onda imao više novca u džepu. Istinabog, više sam i radio, svojim sam rukama napravio kuću u Kijevu. Možda bi bilo bolje da je nisam radio jer druga strana ne bi imala što zapaliti.

UZDIGNUTA ČELA Normalno da ima i grubih stvari u ovom poslu. Posebno mi je u ružnom sjećanju ostalo kada me jedna ženska osoba, dok smo osiguravali mjesto prometne nesreće, napala i nazvala ‘seljačinom’. Zahvalio sam joj i rekao da jesam seljak i da se time ponosim.
Zatražio sam je osobnu iskaznicu, a ona je nije htjela dati. Kada sam joj rekao da će biti privedena u postaju, izvadila je osobnu i rekla ‘na’. Dakle, ne ‘izvolite’, već ‘na’. Kasnije je otišla u postaju i prijavila da sam je tukao. Srećom, jedna je gospođa sve vidjela s prozora, snebivala se i bila je svjedok u postupku. Krivo mi je što ta osoba, na koncu, nije snosila nikakve sankcije jer me lažno prijavila, ali sada ona prolazi kraj mene pognute glave, a ja uzdignuta čela.

STARA GRADIŠKA Imao sam 24 godine i u Kijevu se održavao turnir pod nazivom ‘Bratstvo i jedinstvo’. Sjećam se, meni je to zvučalo kao nešto umjetno, a kada je nešto umjetno nije dugotrajno. Bilo je nas par prijatelja, iskreno rečeno, malo sam popio, a bio sam onda i
blesav. Neki je tamo nosio srpsku zastavu i rekao sam mu da prestane provocirati. ‘Ne skineš li je, isparat ću ti je’, rekao sam mu. Ispitivali su me u Kninu, maltretirali, pitali me zbog čega rušim Jugoslaviju i tražili me da izdam tko je taj dan bio samnom. Nisam priznao. Odležao sam šest mjeseci u Staroj Gradišci.

LOVAC Lov je nešto što me drži na životu. Izvan radnog vremena odem u Kijevo i lovim što mi naiđe. Uglavnom ništa (smijeh). Ima onih koji su dokoni više od mene pa smo solidarni jedni prema drugima i podijelimo plijen. Evo, baš večeras se sprema večera u Dubravicama. Moja će žena spremiti veprovinu pa ćemo se mi lovci počastiti. Ima ljudi koji ne znaju što će od dosade, a meni lov dođe da se rasteretim. Znam puno ljudi koji šetaju gradom, kad ih vidim, znam da će me ispilati. Ma, da takvi nešto pametno kažu…

BIJELI MIŠEVI Svi me pitaju koliko do penzije. Ne znamo, nitko ne zna. Za sebe samo govorim da ću raditi dok god mogu i dok odgovaram mojim pretpostavljenim. Ne mislim još ići, jer moje kolege koje su otišle u mirovinu sada se penju po skelama, ‘mišaju’ maltu da bi dobili razliku plaće. Ne sramim se reći da mi je sada plaća šest tisuća kuna, to nije neka plaća, ali ima onih koji imaju puno manje. Ima i onih koji imaju puno više, a nisu to zaslužili. Koji su rekli ‘ti si lud, ja sam pametan’. Pokazalo se da je tako i bilo. Svima koji smo bili na ratištu omogućeno je da ‘idemo’ na PTSP, ali ja nisam htio. Otišlo bi se na razgovor, kažeš da sanjaš bijele miševe, odlaziš na terapije…Čak sam otišao na jedan razgovor, ali sam rekao gospođi ‘ne mogu vam reći da sam lud kad nisam’. Bio sam budala.


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.