Tko ne bi volio upoznati tajnovitu igru prirode koja je nastajala tisućljećima, daleko od danjeg svjetla i ljudskog oka, uživati u ljepoti podzemnog životinjskog svijeta, zaviriti u mnogobrojne podzemne hodnike, rovove, galerije? Riječ je o špiljama i jamama, prirodnim biserima koje spadaju među ugroženije dijelove okoliša u Republici Hrvatskoj. Već desetljećima se uništavaju odlaganjem klaoničkog otpada i drugog smeća koje nesavjesni građani bacaju u okoliš.
TREĆINA UNIŠTENA
– Na našem krškom području već sada je zagađeno i devastirano preko 100 jama i špilja i to svakojakim otpadom. Bespovratno je uništena trećina speleoloških objekata. Problem je u mentalitetu ljudi, u doba socijalizma bilo je normalno životinjske lešine baciti u jamu, a kasnije su se tom otpadu pridružio i komunalni otpad, pedeset godina se to smeće taložilo i devastacija je neizbježna – kazao je Teo Barišić bivši pročelnik HGSS-a Šibenik.
Među smećem koje speleolozi pronalaze u spiljama i jamama nerijetko su lešine ovaca, janjadi, iznutrice goveda i junadi, svinje, životinjska koža, mnogobrojne kosti. Upravo taj organski, najčešće klaonički otpad, ističe Barišić, stvara najviše problema jer raspadnute lešine prijete zarazom, a štetne tvari kroz porozno tlo dospijevaju i do vode u dubljim slojevima. Barišić ističe da nitko nikada nije načinio Stručnu studiju o zagađenju podzemlja na području Šibensko-kninske županije, i to unatoč činjenici što su svi speleološki objekti na krškom području, što znači da je prisutna značajna propusnost te da je zagađenje moguće.
OTPAD IDE U ZAGREB
Trenutno svatko tko se bavi klanjem stoke mora imati registrirani objekt za držanje otpada i ugovor s tvrtkom Agroproteinkom jedinom spalionicom klaoničkog otpada.
Međutim, očito je da mnogi klaonički posao obavljaju ‘na crno’. Stoga se postavlja pitanje što rade inspekcije i kako riješiti ovaj za zaštitu okoliša gorući problem?
– Ono što mi možemo i što planiramo je postaviti informativne table na svaki speleološki objekt, koja će govoriti da je riječ o zaštićenom području – kaže Anita Ajduk Babačić, ravnateljica Javne ustanove za zaštićene dijelove prirode u Županiji. Tvrdi da bi saniranje, odnosno izvlačenje otpada iz svake jame i špilje bilo preskupo jer se smeće nerijetko nalazi i na dubini od oko 20 metara.
– Mi taj novac nemamo, postoji i mogućnost betoniranja tih devastiranih jama, ali to bi značilo samo dodatno uništavanje tog područja – zaključuje Anita Babačić. Smatra da bi se stanovništvo trebalo educirati o ovom problemu kako bi se spriječila daljnja devastacija. Ljubitelji prirode svako malo šalju apele da se prekine s ovakvim navikama te da se pronađu i kazne oni koji se ne drže važećih zakonskih propisa, te dovode u opasnost zdravlje građana, i nanose nenadoknadivu materijalnu štetu zajednici.
Uhvaćeni na djelu
Podsjetimo, prije nekoliko godina nadzorna služba Nacionalnog parka Krka na svom području, tristotinjak metara od ruba kanjona Čikole, pronašla je više od tone animalnog otpada. Velika količina otkrivena je i na pirovačkom području, a zbog ugrožavanja okoliša otpadom na miljevačkom platou policija je lani kaznila 66-godišnjaka iz Širitovaca. Muškarac je čak 15 godina bacao iznutrice, životinjske kosti i ostali otpad u jamu u Lokvicama pored naselja Širitovci. Pretpostavlja se da se u Dalmaciji u prirodu baci trećina ukupno neprimjereno odlaganog klaoničkog otpada.
